Kako bi dijete razvilo samostalnost i sklonost razmišljanju roditelj je tu samo da ga usmjeri i stvori mu uvjete za njegov razvoj, od malih nogu pa sve do starijeg uzrasta kad ono postaje sve autonomnije. Sve se odvija kroz zdravu komunikaciju i razgovor s djetetom te pozitivnu atmosferu i topao odnos u kojem će dijete samo željeti istraživati svijet, a vi ćete svojom ljubavlju biti tu za njega. Savjete za jednostavno poticanje djeteta pročitajte u nastavku.
1. Bez rasporeda
Umjesto da djetetu određujemo vrijeme kad će crtati, a kada slagati kockice te kako će to činiti, radije mu budimo primjer te dopustimo da slijedi svoje želje te da samo sebi odredi što će i kada će to raditi. Možda vam se čini zamršeno, ali vaš zadatak nije ponuditi djetetu sve na pladnju i učiniti ga pasivnim promatračem. On je mnogo jednostavniji – stvoriti djetetu uvjete, poticati njegov entuzijazam, pohvaliti ga kad uspije i utješiti kad ne uspije. Ostalo neka radi samo. Voli crtati? Odlično! Pribavite mu mnogo papira, olovaka i bojica i veselite se letećim cvjetićima, autićima na pet kotača ili pošaranom papiru koji, ustvari, prikazuje nasmiješenog snjegovića u dvorištu.
2. Svakodnevne obaveze u kući
Mame i tate nerijetko potpuno nesvjesno postavljaju prepreke mnogobrojnim mogućnostima druženja s djetetom kroz svakodnevne kućanske obaveze: pospremanje, kuhanje ili kupnja namirnica u trgovini. Upravo se kroz takve aktivnosti produbljuju odnosi i komunikacija između roditelja i djeteta. “Što ćemo kuhati, kako ćemo narezati mrkvicu, hoćeš li mi pomoći obrisati posuđe, spremiti krevet…?” Dovoljno je promotriti s koliko će zanosa vaš trogodišnjak zajedno s vama hodati po kući i brisati prašinu ili oblikovati kolačiće od tijesta koje će zatim slasno pojesti kad se ispeku. Osjećaj zajedništva, korisnosti, vlastite vrijednosti zbog toga i sposobnosti koje dijete uči u tim trenucima zaista su neprocjenjivi i neponovljivi. Iz takvih situacija dijete izlazi s pregršt pozitivnih emocija, samopouzdanja i želje da uči.
3. Fizički i kognitivni razvoj
Roditelji katkad zanemare fizički razvoj jer misle da je važnije da im dijete bude pametno. Ali valja znati da djetetov razvoj ne slijedi našu logiku. Kod tek rođenih mališana upravo je suprotno – fizički razvoj glavni je pokretač mentalnog razvoja. Zato će pedijatar na pregledima prvo obratiti pozornost na djetetove reflekse i mišićni tonus te tako procjenjivati koliko dijete napreduje i treba li mu pomoći. Vrlo je važno da maleno dijete otprilike dostiže očekivani fizički napredak primjeren svojoj dobi jer je on glavni preduvjet za razvoj složenijeg mišljenja i izgradnju moždanih struktura.
Kako raste, djetetove mentalne sposobnosti postaju sve složenije, ali to nikako ne isključuje potrebu za fizičkom aktivnošću. Potreba za njom raste, a djeca, dapače, pršte od energije i aktivnija su nego prije. Kroz aktivnost se oslobađaju viškova energije, ali i čiste od negativnih emocija koje su možda prisutne. Zato roditelji trebaju što više poticati svoje dijete da bude aktivno. Tjelesni napredak kod posve malenih najbolje se potiče stalnim kontaktom s djetetom, dodirom, vježbicama, masažom, komunikacijom i igrom. Poslije mališane treba poticati na što više igre s vršnjacima s kojima se mogu iživjeti. Tek takvo dijete, umorno od igre, a ne od televizije i računala, ima najbolje preduvjete za razvoj boljih mentalnih sposobnosti.
4. Komunikacija i igra
Uvijek se potrudite pronaći vremena da se iskreno radujete uspjesima svojega djeteta i nemojte se ustručavati izraziti zadovoljstvo i pohvalu jer ćete zauzvrat dobiti ljubav i povjerenje. Pokazivanje i verbaliziranje ljubavi prema djetetu važan su preduvjet za razvoj emocionalne inteligencije.
5. Pomoć i potpora
Ako je dijete sposobno samostalno napraviti određeni zadatak, dajte mu prigodu da preuzme inicijativu i zadovolji svoju znatiželju. Potičite ga u tome. Primjerice, nikako nije zadovoljno svojim crtežom jer ne uspijeva nacrtati kućicu onako kako bi željelo? Nemojte ga požurivati u tom zadatku, a pogotovo nemojte uzeti olovku i nacrtati kućicu umjesto njega. Svatko od nas ima pravo na pogrešku, ali još važnije, na to da je sam ispravi. Sposobnosti dolaze s iskustvom i pogreškama, zato ne lišavajte dijete tih važnih koraka učenja. Kroz njih će naučiti vjerovati sebi i pronalaziti nova, bolja rješenja. A pronalaženje novih rješenja u novim situacijama jedna od bitnih odlika visokog kvocijenta inteligencije.
Foto: zara.com
