Mlada hrvatska i američka jazz pjevačica Thana Alexa sa svojim bendom nastupit će u srijedu, 29. srpnja u 21:30 sati na Orsuli, što je rezultat prve suradnje Dubrovačkih ljetnih igara i parka Orsula.
Thana Alexa mlada je i talentirana jazz, blues i soul pjevačica, skladateljica i aranžerka hrvatskog porijekla rođena u New Yorku gdje i gradi svoju, sad već, uspješnu karijeru. Brojni kritičari i ugledni glazbenici s kojima je nastupala, poput pokojnog Boška Petrovića ili Antonija Sancheza, govore o njoj kao velikom i karizmatičnom talentu od kojeg se može puno očekivati.
Nadahnjuju je dive poput Arethe Franklin, Janis Joplin ili Elle Fitzgerald, a nedavno je izašao njen prvi samostalni album nazvan ‘Ode to Heroes’, koji uključuje njene autorske kompozicije i aranžmane. Na albumu je surađivala s velikim imenima dobro poznatim ljubiteljima jazza, poput Antonija Sancheza, Jorgea Roedera, Sergia Salvatorea, Donnyja McCaslina, Scotta Colleyja i Christosa Rafalidesa.
Na Orsuli u srijedu uz Thanu Alexu nastupaju klavirist Eden Ladin, saksofonist Lenart Krečič, kontrabasist Noam Wiesenberg te posebni gost, četverostruki dobitnik nagrade Grammy, Antonio Sanchez na bubnjevima. Osim što se smatra jednim od najistaknutijih bubnjara svoje generacije, autor je zvučne trake za film ‘Birdman’ koji je ove godine osvojio Oscara za najbolji film.
Prijevoz autobusom do Orsule uključen je u cijenu ulaznice, a polazak je u 20:30 sati s Autobusnog kolodvora, sa zaustavljanjima na autobusnoj stanici iza Grawe zgrade, na Ilijinoj glavici i na žičari. Po završetku koncerta, organiziran je i povratak autobusom. Ulaznice su dostupne online na internetskim stranicama Dubrovačkih ljetnih igara, na blagajnama Igara te jedan sat prije početka koncerta na ulazu u park Orsulu. Povodom koncerta donosimo intervju s talentiranom glazbenicom.
1. Kada ste se prvi put susreli s jazzom, koji su autori najviše utjecali na Vaš rad?
Počela sam svirati violinu sa četiri godine i svirala sam punih 13 godina. Kada smo se preselili u Hrvatsku imala sam 13 godina i nisam znala hrvatski jezik, tako da mi je bilo teško upisat se u muzičku akademiju. Uvijek sam pjevala i komponirala pjesme kao dijete, no kada smo se preselili u Zagrebu trebao mi je nekakav spoj s engleskim. Otac je uvijek slušao jazz, blues, soul i funk… Tako da mi je bilo najprirodnije pjevati ono sto sam slušala cijeli život. Počela sam pjevati pjesme od Arethe Franklin, Ette James, Janis Joplin, Stevie Wondera… onda sam prešla na Ellu Fitzgerald, Sarah Vaughan, Louisa Armstronga, Evu Cassidy, itd. Tek kad sam počela studirati jazz u New Yorku otkrila sam instrumentalni jazz… i još, pjevače kao Luciana Souza, Dianne Reeves, itd., koji su koristili glasove kao instrumente (pjevanje bez riječi). To me je zaneslo! Počela sam ne samo koristiti glas kao instrument, nego sam počela komponirati za glas kao instrument. Inspirirala sam se u radovima Pata Methenya, Luciana Souze, Esperanzi Spalding, Michaelu Breckeru, Keithu Jarrettu i mnogim drugima.
2. Vaš debitanski album ‘Ode To Heroes’ izašao je u ožujku. Je li je ta objava promijenila tijek Vašeg profesionalnog rada, kako se doživjeli taj ‘izlazak’ u javnost?
Osjećam se kao da sam ušla u novu fazu karijere s ovim albumom. Ja sam već snimila nekoliko albuma s drugim autorima, ali ovo je prvi put da sam izdala autorski album, komponirala skoro sve pjesme (9 od 11 pjesma su moje kompozicije) i napisala aranžmane za druge autore (3 pjesme su jazz standardi za koje sam napisala muzičke aranžmane). Mnogo sam naučila prilikom izdavanje prvog albuma. Unaprijedila sam svoje znanje o pjevanju, komponiranje, aranžiranje, snimanje i cijeli posao vezan za marketing jednog albuma. Najvažnije od svega, došla sam do faze gdje su ljudi diljem svijeta početi prepoznavati moje kompozicije i moj glas. U zadnje vrijeme svaki put kad slušam glazbu u New Yorku skoro uvijek sretnem nekoga tko je ili slušao moj CD ili čuo za njega. Meni je uvijek bilo važno biti poznata ne samo kao vokalistica, nego kao skadateljica i aranžerka. Sada imam osjećaj da sam u tome uspjela. Zadnjih godinu dana karijera mi je u usponu, imala sam veliku sreću nastupati u nekim od najpoznatijim klubovima i na jazz festivalima uključujući Red Sea Jazz festival u Izraelu, Montreal Jazz Festival, Rochester Jazz Festival u New Yorku, Blue Note Jazz Klubu i 55 Bar u New Yorku. Moj debitanski album u nekoliko je mjeseci potpuno promijenio moju karijeru.
3. Surađivali ste s glazbenicima kao što su Antonio Sanchez, Bernard ‘Pretty’ Purdie i Gene Ess… kakav su utjecaj na Vas imali?
Toliko sam naučila otkad sam počela svirati kao ‘sideman musician’. Nema ništa na ovome svijetu kao kad sviraš s muzičarima koji su mnogo bolji od tebe. To je prava škola! Kada su ljudi prepoznali da nisam samo vokalistica nego i glazbenica koja upotrebljava svoj glas kao instrument, ozbiljniji glazbenici poceli su me angažirati. Snimila sam 3 albuma sa Antonijem (2 njegova, 1 svoj), 2 albuma sa Gene Essom, jedan album sa Bernard ‘Pretty’ Purdie i bila sam gost na jedanom albumu Matije Dedića gdje smo snimili moju kompoziciju ‘Siena’ za koju sam bila nominirana za nagradu Porin 2011. godine u kategoriji najbolje jazz skladbe. Upravo radi toga sto su ti glazbenici visokog nivoa mene je poticalo da izvučem više iz sebe više nego ikad prije. Kako kažu u New Yorku – ‘I got my ass kicked!’, ali svaki put sam sve više i više naučila o sebi i o glazbi.
4. Ostvarili ste značajne i zamijećene nastupe na jazz natjecanjima, možete li nam reći nešto više o tome i što Vama takvi nastupi znače?
Glazbenici idu na natjecanja uglavnom da bi se eksponirali… Puno puta natjecanja održajavu sudci koji su jako poznati muzičari. Na prvom natjecanju (Jazzon Alpe-Adria 2011) sam samo htjela vidjeti hoću li uspijeti ući u ‘top 3’… na kraju sam pobijedila! Nisam mogla vjerovati! U istoj godini bila sam nominirana za Porina za svoju kompoziciju ‘Siena’. Prošle godina sam na Facebooku vidjela reklamu za natječaj ‘Made in NY Jazz Competition’ i mislila sam da bi bilo zabavno prijaviti se, posebno jer se nikada nisam prijavila u SAD-u. Nisam uopće očekivala da ću pobijediti u svojoj kategoriji i još da ću osvojiti 2. mjesto u cijelom natjecanju! To je stvarno bila velika čast. Zbog te pobjede dobila sam priliku nastupati s Randy Breckerom (poznati trubač i brat Michael Breckera) u New Yorku u lipnju.
5. Rođeni ste u New Yorku, no odrasi u Hrvatskoj. Sada živite u New Yorku… Zanima nas koje su prednosti New Yorka za mladu umjetnicu kao što ste Vi? Ima li ih?
Ja sam rođena Amerikanka, ali sam živjela u Zagrebu od svoje 13. do 18 godine. Jako sam vezana za Hrvatsku, za moju obitelji i za našu kulturu, no osjećam se kao Njujorčanka… (ne kao Amerikanka… jer sto se mene tiče, velika je razlika između New Yorka i ostatka Amerike). Biti jazz muzičar je jako teško. Biti umjetnik je općenito jako teški život, ali kad živiš u gradu kao sto je NYC stalno si okružen s muzičarima, kreativnim ljudma i raznim mogućnostima. Mislim da je jako zdravo živjeti u jednom gradu gdje dolaze jako talentirani ljudi iz cijelog svijeta. Da bi čovjek mogao uspjeti u takvom okruženju, stalno mora raditi na sebi i na svojoj umjetnosti. Takav izazov zahtjeva maksimalnu energiju i trud, mislim da umjetnici ne mogu otkrivati sebe bez takvog izazova.
Foto: Salvatore Corso, Facebook
