Kako samo ime nalaže, Sculpture by the Sea izložba je skulptura pored mora. Posljednjih devetnaest godina održava se u Sydneyu, počinje iznad svjetski poznate plaže Bondi, a završava na jednako lijepoj, ali manjoj i turistima slabije poznatoj, plaži Tamarami. Šetnica koja se proteže od Bondija, uz ocean, preko nekoliko plaža, čak i jednog groblja, najdraže mi je mjesto u Sydneyu. Mnogim je prijateljima koji me dođu posjetiti, smiješno, pa čak i čudno kada im kažem kako će dan provesti šetajući uz more, a došli su vidjeti – grad.
No, dok ga ne upoznaju, ne znaju koliko je Sydney poseban, tako umjesto crkvi, hramova ili starih građevina, u njemu treba vidjeti prirodu. Kada se toj prelijepoj prirodi, kulisama od mora i zlatnog pijeska dodaju zanimljive skulpture, svjedočite nečemu zaista čarobnom. Dva kilometra muzeja na otvorenom, nešto je što ne propuštam ni pod koju cijenu. U dva tjedna prikazivanja njime prošetam minimalno dva puta.
Sculpture by the Sea osnovao je 1997. godine David Handley, koji kaže kako je oduvijek gajio posebno poštovanje prema kulturnim događanjima na otvorenom prostoru, gdje su ljudi mogli uživati u umjetnosti i prirodi u isto vrijeme, nerijetko potpuno besplatno. S obzirom da sam nije umjetnik, poticaj da to budu baš skulpture dobio je dok je živio u Pragu i posjetio park skulptura u gradiću Klatovy. Impresioniran tim iskustvom, odlučio je razraditi ideju kako da nešto slično dovede u rodni grad. Kontaktirao je gradonačelnicu i jednog od vodećih australskih kipara Rona Robertsona-Swanna, koje je ideja oduševila. Robertson-Swann s projektom je upoznao mnoge eminentne umjetnike i tako u samom začetku osigurao da izložba bude na izuzetno visokom nivou. Prve godine najveći su problem bile, pogađate, financije. Handleyev budžet iznosio je pomalo smiješnih 100 dolara, a svu pomoć oko organizacije odradili su volonteri. Unatoč financijskim poteškoćama, preko stotinjak umjetnika prijavilo se za sudjelovanje, medijima je priča bila zanimljiva, te se, naravno, javio i prvi sponzor s nagradom za najbolju skulpturu, u iznosu od 5,000 dolara. Organizatori su uspjeli skupiti još desetak tisuća dolara, a cijela ideja se izrealizirala u svega deset tjedana.
Izložba je prve godine trajala jedan dan, jer Handley nije imao sredstva za osigurati radove preko noći. U tako kratkom roku, Sculpture by the Sea posjetilo je 25,000 ljudi. 1998. godine situacija se znatno promijenila, pa je tako trajala puna tri tjedna. Čak su i strani umjetnici slali svoje prijave, a sponzori novac. Do 2007. godine budžet za nagrade najboljim umjetnicima popeo se do 300,000 dolara, a radovi su prodani za ukupno preko milijun. Osim toga, osnovana je nagrada koja daje priznanje kiparima koji radove izlažu u skladu s prirodom, te poseban edukacijski program u školama u kojemu sada sudjeluje tisuće djece.
Kako bi se osiguralo da privatni sponzori donacije mogu odbiti od poreza, osnovana je neprofitna organizacija kojoj je povjerena organizacija izložbe. 2005. godine, izložba se proširila na Perth, pa se radovi tako mogu vidjeti i na Indijskom oceanu, a ne samo na istočnoj australskoj obali. 2009. godine prvi je put organizirana izvan Australije, i to u Danskoj. Danski princ Frederik i princeza Mary, koja je rodom Australka, odlučili su da se organizira svake dvije godine u gradu Aarhusu.
Danas je Sculpture by the Sea najveća izložba skulptura na otvorenome na svijetu. Preko 500,000 posjetitelja godišnje dođe vidjeti stotinjak radova. Nemojte da vas slike zavaraju, na njima se čini kao da skulpturama društvo činimo samo moj fotoaparat i ja.
