Zadnjih nekoliko godina ulična umjetnost sve više je priznata te se sve više spominje u javnosti. Dok su nekada grafite skrivali, a njihove autore sankcionirali danas se situacija očito promijenila, isti su umjetnici danas priznati te se njihovi radovi pojavljuju u javnosti.
Razlozi zbog kojih su ljudi nekada išli u muzeje, danas su razlozi zašto mnogo turista luta po uličicama svih svjetskih gradova. Želja da vide nešto originalno, jedinstveno, drugačije i specifično za taj jedan trenutak koji će ovjekovječiti svojim fotoaparatom ili mobitelom jače je od želje da nekoliko sati lutaju zatvoreni unutar četiri zida muzeja.
Nemojte krivo shvatiti, muzeji su divna stvar. Dio kulture koja se ne smije zaobići kako bi naučili nešto o sebi i drugima, no činjenica jest da dolazi neko novo vrijeme, novi klinci, ukusi se mijenjaju brže nego ikada. Nekadašnje ruglo gradova danas postaje sve veća atrakcija, turisti se raspituju, ciljano žele pronaći neki poznati rad kako bi ga uživo vidjeli i otkrili njegovo značenje. Grafiti, murali, instalacije, skulpture – sve to spada u dio ulične umjetnosti koja je raširena u cijelom svijetu.
Ako aktivno pratite tu scenu na svojim putovanjima možete vidjeti što street art predstavlja u određenoj kulturi. Prvi puta kada sam shvatila koliko je poimanje ulične umjetnosti u Hrvatskoj zakašnjelo bilo je za vrijeme putovanja u Japan. Naime, u Tokiju sam imala prilike upoznati i vidjeti na djelu majstore koji oslikavaju metalna vrata i rolete lokala tijekom noći i ranog jutra. Naime, ta umjetnička remek-djela možete vidjeti samo onda kada ti dućani ne rade, što znači kasno u noć ili u ranu zoru.
Osim Japana, Južna Koreja i Malezija poznate su po svojim uličnim ljepotama. U Busanu (Južna Koreja), njemački umjetnik Beikirch oslikao je mural visok preko 70 metara što je zapravo bio pokretač razvoja ulične umjetnosti.
Australija i Novi Zeland također imaju jaku zajednicu uličnih umjetnika, no Australija, točnije Melbourne, mjesto je s jednom od najrazvijenijih i najrazličitijih uličnih kultura. Umjetnici poput Blek le Rat ili Banksy mnoga svoja djela radili su upravo u Melbourneu.
Kada je riječ o Africi, vjerujem da ljudi ne očekuju previše kada je u pitanju street art. Zanimljivo je da gradovi poput Johannesburga u JAR-u ili Kaira u Egiptu te zemlje poput Libije, Tunisa i Jemena postaju sve poznatije, možda ponajviše zbog nezadovoljstva stanovništva koje svakodnevno proživljava nimalo zavidne situacije.
Ipak, Europa i Amerika dom su najpoznatijim uličnim umjetnicima te je ovdje takva vrsta umjetnosti i najraširenija. U Južnoj Americi zadnjih godina budi se ulična scena te su njihova djela uistinu fascinantna. Buenos Aires i Sao Paolo prednjače u broju djela te se svakako raspitajte kako vidjeti neka od njih. Ako vas zanimaju imena, Claudio Ethos, Os Gêmeos, Vitche, Onesto i Herbert Baglione samo su neki od poznatijih umjetnika.
Kada je riječ o Sjevernoj Americi, popis je uistinu dugačak. New York – Manhattan, SoHo, Brooklyn svakako su dijelovi grada prepuni najrazličitijih djela, no itekako intenzivnih, prepunih emocija i realnih situacija nad kojima se čovjek zapita.
Philadelphia, Pittsburgh, Georgia, Miami, Atlanta, Sarasota, LA, San Francisco i San Diego gradovi su najvećim zajednicama uličnih umjetnika, tamo se održavajući najveći eventi – konferencije, otvaraju galerije te privlače velike brojke turista koji s točnim uputama obilaze određene kvartove ne bi li vidjeli samo djelo, ili još bolje – umjetnika za vrijeme rada.
Europa je prepuna talentiranih pojedinaca od kojih neki zaista odlično žive zahvaljujući svojoj kreativnosti, umjetnosti i odvažnosti da pokažu što misle, žele i znaju. Velika Britanija ogromna je pozornica za sve njih, a ne spomenuti London i slavnog Banksyja nije moguće. Banksy svakako spada među najpoznatije umjetnike te se njegovi radovi mogu vidjeti najčešće u Engleskoj, posebice Londonu no i diljem kugle zemaljske. Naravno da Banksy nije jedini ulični umjetnik, postoje mnogi drugi čiji rad je impresivan te vrijedan vaše pažnje. Banksy je ponajviše poznat zbog kritiziranja politike i isticanja svog stava koji je zapravo stav većine te on na neki način svojom umjetnošću pokazuje sve ono što u društvu ne valja.
Poljska, Francuska s naglaskom na Pariz, Njemačka, Španjolska, Portugal, Italija, Grčka, Nizozemska, Norveška, Švedska, Finska, Danska, Rusija, Bugarska, Češka i Kosovo samo su neke od zemalja gdje se mladi bore protiv politike, nepravde ili žele istaknuti svoj stav kroz street art. Street art postao je pokret koji zadivljuje mnoge možda ponajviše jer je određena ‘kreativa’ kratkog vijeka, tj. nije vječna. Vjerujem da je to upravo jedan od razloga zašto sve više se o tome priča.
Jedna od najsnažnijih priča u Europi zasigurno je berlinski zid koji je prekriven mnoštvom grafita gdje mnogi mladi dijele svoje misli i zapravo potiču jedni druge na raznolikost i na neki način obilježavaju ono što je 2. svjetski rat donio sa sobom i nikada se više ne bi smjelo ponoviti.
Zagreb se itekako probudio, hrvatski umjetnici se cijene u cijelom svijetu. Vjerujem da je došlo vrijeme kada svi pozdravljaju inicijative kao što su Pimp My Pump ili kreacije umjetnika OKO, Lonca, Lunara koji uljepšavaju naš grad te nude jednu drugačiju perspektivu svakome koga to zanima.
Voli li netko ovu vrstu umjetnosti ili ne stvar je isključivo pojedinca, no talent se ne može poreći, kao niti novo lice grada koje na ovaj način dobije. Na primjeru Zagreba mnogi će potvrditi kako je lijepo zastati, okrenuti se oko sebe i vidjeti nešto ovakvoga tipa na zidu, a da niti na sekundu ne razmislite o tome kako je to dio ulične umjetnosti i što to predstavlja. Možda je to i najbolji dio street arta, sve je na nama, individualnoj percepciji gledatelja i što jedno oko vidi, a drugo ne.
Tekst: Stella Denačić
Foto: Creative Commons