Nije potrebno poznavati modnu scenu kako biste zamijetili rad fotografa Franje Matkovića, autora čije kampanje omogućavaju promatraču da uistinu okusi modnu priču. Jer, lako je upasti u zamku modne naracije koja istovremeno pokušava poslati poruku, stvoriti protagonista, naglasiti odjevne elemente, dati ulogu lokaciji… izgubiti se u moru detalja, no ostati dosljedan svom izričaju, a istovremeno pričati priču i nadograđivati svoj rad, zahtjevan je zadatak. Modni dizajn, u konačnici mnoge osvaja, ne samo potpisom i radom kreatora, već fotografskom kampanjom koja ga predstavlja.
Jedan od možda suptilnijih, ali konkretnih primjera takve autorske suradnje upravo je kampanja Franje Matkovića za SOEL, Sonje Lamut, čija atmosfera jasno ocrtava stil i tematiku dizajneričina rada. Poznat po svojim suradnjama sa renomiranim hrvatskim modnim događanjima i magazinima, Franjo je modnu fotografiju, kao medij koji nudi pregršt mogućnosti za izražavanje, upoznao tek dolaskom u Zagreb. Do tada je, priznaje kroz smijeh, na fotografe gledao kao na ‘ljude koji fotografiraju vjenčanja ili portrete za osobne dokumente’. No, fotografski kolegij na fakultetu otvorio mu je novi svijet pogledom kroz kameru, zahvaljujući čemu danas, svoje imaginarne svjetove prenosi i na vas.
U kojem si trenutku shvatio mogućnosti modne fotografije; kako si osvijestio povezanost s tim medijem izražavanja?
Rekao bih da su bila dva ključna momenta. Prvi je bio na faksu, za vrijeme predavanja o modnoj fotografiji. Bio sam očaran tim fotkama od prve do zadnje minute. Sjećam se i točno trenutka kad sam pomislio ‘To je to! Želim to raditi u životu!’ – na projektoru je bila Avedonova fotografija ‘Dovima with the elephants’. To je bilo svojevrsno ‘prosvjetljenje’ i nakon toga sam počeo mahnito proučavati modnu fotografiju. Drugi ključni moment je bio za vrijeme asistiranja našem poznatom fotografskom dvojcu Decker+Kutić. To je prvi put da sam vidio kako izgleda ‘pravo’ snimanje i s timom genijalnih ljudi koji rade nešto iz ljubavi. Nakon toga više nije bilo povratka.
Pratiš li svjetsku scenu i strane autore svog zanata? Da li te netko od njih ili neki njihov rad posebno inspirira?
Naravno. To mi je zapravo i jedini način na koji učim, izuzev vlastitih eksperimenata. Nabrajanje svih bilo bi uzaludno jer ih je previše, stalno otkrivam nekog novog ili ponovo otkrivam neke koje sam već znao… Zadnji bookmarksi su mi Tomo Brejc, Alex Prager i Jacques Olivar.
Što si povukao iz Slavonskog Broda sa sobom u Zagreb? Kakav osjećaj imaš prema svom gradu?
Divno je bilo tamo odrastati. Imam hrpu lijepih uspomena i ne bi ih mijenjao ni za što. Danas sam osoba kakva jesam upravo zbog svega toga. No ne mogu reći da mi nedostaje grad, ali strašno mi nedostaje obitelj. Ali biti modni fotograf u Sl. Brodu? 😀 Možda u nekom paralelnom svemiru!
Planiraš li razvijati konceptualni pristup u rad i uz koju tematiku bi ga vezao?
Ma stalno nešto planiram, ali se zatrpam u poslu, hehe. Kad uspijem bolje organizirat vrijeme (ili bolje zarađivat), svakako ću se upustit u neke projekte koji nisu vezani za modu. O tematici je prerano pričat, ali sigurno će u fokusu biti ljudi. Oni su ti u kojima zapravo nalazim najviše inspiracije.
Koncert kojeg izvođača ti je ostao neispunjena želja?
Uh, najgore mi je izdvojit jednog. Pada mi na pamet Rage against the machine. Ali ako mi daš vremenski stroj, definitivno bih otišao na Queen.
Najgori modni objekt koji imaš u ormaru, ali ga se nikad ne bi odrekao je…?
Haha, nemam takvog. Kupujem samo kad mi se nešto jako svidi i nosim dok se ne raspadne. Ček, jel se dugačke gaće podrazumijevaju pod modni objekt?
