Posljednjih godina svjedočimo raznim turbulentnim promjenama na mjestima kreativnih direktora modnih kuća. Kako ide pjesma genijalnog beogradskog benda Artan Lili “Sve je uvijek ispočetka”, gotovo po jednakom refrenu se događaju smjene bogova na modnim Olimpima. Modna publika u moru svojih mana najteže će si priznati jednu od većih, a to je kratka memorija. Poznata je kletva da je dizajner dobar onoliko koliko mu je dobra posljednja prikazana kolekcija.

Sa svih strana slušamo da žena današnjice želi odjeću koju može nositi odmah i sad, a ne zanima je umjetnost koju ne može instantno primijeniti. Isabel Marant je kraljica koja na polju nosivosti ima malo konkurenata. Modne urednice i stilisti plaču od oduševljenja nad svakom novom kožnom jaknom koju Hedi osmisli za Saint Laurent dok su dizajnerske tenisice u potpunosti uzele primat pred drugom obućom, što nam potvrđuje rad Raf Simonsa za njegov brend, ali i za Dior ili Karla Lagerfelda koji je za Chanel osmislio hit sezone u vidu CC tenisica. Gore navedeno je uvod u temu odlaska Fride Giannini s mjesta kreativnog uma iza kuće Gucci. Giannini je napravila velik posao za Gucci spasivši brend koji je nakon skandaloznog odlaska Tom Forda prepušten u ruke nesretnoj Alessandri Facchinetti koja je već poznata po tome da jednostavno nije bila dovoljno dobra za pozicije na koje je nekim čudom dospijevala.

Dolazak Fride je donio svojevrsni mir u Gucci koji je bio prijeko potreban da bi se brend ponovno pozicionirao na tržištu. Uslijedile su fantastične kolekcije poput one za jesen 2009. gdje je redefinirala Gucci ženu u fabuloznu glam rokericu i po meni jednu od najljepših kolekcija kuće Gucci ikada za jesen 2008. u kojoj je istraživala nasljeđe ruske folklorne estetike. Baš ta kolekcija je iznjedrila ultimativni hit sezone, ako se sjećamo stiliziranih jahačkih čizmi s predimenzioniranim kožnim resama na stražnjem djelu sare.

Nakon tih genijalnih kolekcija slijedi konfuzija u inspiracijama, silueti te finalno rezultira time da se Gucci žena izgubila i nadasve zbunila. To je bio početak kraja za Giannini. Svakom novom sezonom Gucci je sve manje evocirao emocije i sve slabije izazivao kupovinu, a kad padne profit gotovo sigurno pada i kreativni direktor. U današnjem modnom svijetu vlada neviđena brzina protoka informacija i sve se treba dogoditi još jučer, a tu je najvažnije za dizajnera da ne izgubi relevantnost. Giannini je na tom testu pala i vremena za popravni ispit nije bilo. Njen finalni udarac bivšim šefovima je bio taj da nije isporučila svoju zadnju kolekciju muške linije brenda u siječnju ove godine iako je drugačije bilo dogovoreno. Ta odluka daje naslutiti da se nije s njima rastala u najboljim odnosima. Špekulacije o novom kreativnom direktoru su nas držale u neizvjesnosti, glasine su se kretale od Riccarda Tiscija, koji suvereno vlada prijestoljem Givenchyja te su išle toliko daleko da su neki sanjali nedosanjani san o povratku Toma Forda (to bi zaista bio epski trenutak).

Šefovi Kering konglomerata pod čijim je okriljem i kuća Gucci zasigurno su maštali o tome da repriziraju reanimacije koje su doživjeli Céline i Louis Vuitton s dovođenjem Philo i Ghesquièrea, ali rijetki su takvi genijalni kreativni umovi. I onda na iznenađenje svih za novog direktora ustoličuju javnosti skoro nepoznatog dizajnera Alessandra Michelea koji je ranije bio zadužen za kreiranje modnih dodataka u istoj kući. Naočigled plah i povučeni kreativac našao se u nemiloj situaciji da mora predstaviti kolekciju koju je, navodno, njegova prethodnica tek napola dovršila i to u roku od samo dva tjedna. U tom trenutku se odlučuje na radikalan, ali po meni i jedini mogući potez, a taj je da kompletno “izbriše” sve što je ova zamislila i krene ispočetka. Vjerujem da je to bila nadasve stresna situacija, ali ipak očito se radi o genijalcu koji je već gotovu viziju novog Guccija imao i prije nego li je bio svjestan svoje buduće funkcije.

Muška kolekcija napravljena u samo dva tjedna, s potpuno izmijenjenim kastingom modela, koja je prikazna na milanskom Tjednu mode je izazvala veliko komešanje među modnom publikom. Svi su imali upitnike nad glavom, ali emocija je bila vrlo razumljiva. Gucci je ponovno svjež i relevantan. Dakako rano je za projicirati kako će se kolekcija odraziti na ulicu jer teško je zamisliti muškarce na cesti u prozirnim košuljama od šifona s mašnama oko vrata ili majicama od čipke koje proviruju ispod vesti. Sigurno je da će natikače s krznom, koje su u biti moderni spin na klasične Gucci mokasinke, biti fotografirane u editorijalima, ali hoće li zaživjeti kao trend ostaje upitno.

Alessandro je poslao jaku poruku o pomicanju granice spolova i snažnom miješanju muške i ženske siluete. Kolekcija za žene koja je uslijedila ni mjesec dana kasnije nam je potvrdila da Michele misli ozbiljno. Silueta, styling, ultimativna androginost modela, prozirni šifon, rukavi koji sežu do zglobova te tako dodatno akcentiraju fragilnost siluete sve se ponovilo kao neki sanjivi déjà vu. Kolorit je bio snažno podcrtan prepoznatljivom Gucci paletom boja, od bordo do nebesko plave. Glazba je naprosto bila ekstenzija vizije dizajnera koja je upravo božanstveno podržavala raspoloženje kolekcije. Soundtrack su između ostalih činile skladbe “Song of time” i “Ariel’s Dance” skladatelja Abela Korzeniowskog dok je sam prostor gdje se revija održala trebao dočarati stanicu metroa.

Moda voli svježinu i dramu koju pruža debitantska kolekcija. Michele nam je ponudio sve navedeno i izazvao emociju kod promatrača, što mislim da je možda najvažniji moment artističkog dijela mode kao biznisa. Nadležni u Kering grupaciji su tražili dvije stvari od novog kreativnog direktora: prodaju i “coolness” što bi značilo, maksimalno pojednostavljeno, da žele da brend bude zanimljiv “Instagram generaciji”.

Ostaje na kraju već upitano pitanje na koje trenutno nema odgovora, a to je komercijalni (ne) uspjeh tj. hoće li Alessandro Michele prodati svoj pret a porter jer “coolness” je definitivno već ostvario. Osobno me jako zanimaju prvi vizuali kolekcija u vidu kampanja i editorijala, želim vidjeti kako će tu neupitnu emociju pretvoriti u vječnost preko fotografija. Činjenica je jedna, od svih kolekcija s netom završenih Tjedana mode, najsnažnije nas je dotaknula upravo Alessandrova vizija nekog novog, mladog i aktualnog Guccija.

Foto: Getty Images/Imaxtree

Komentari