S obzirom na kulturološku različitost i sastav stanovništva koji ni po čemu nije homogen, nije teško zaključiti kako je i australska gastronomska scena fuzija različitih svjetskih kuhinja. Od kraja osamnaestog stoljeća i razdoblja kolonizacije, prvi europski doseljenici donijeli su svoje, tadašnjem domicilnom stanovništvu, nepoznate namirnice, te ih kombinirali s plodovima mora, divljači, povrćem i voćem, s kojima su se prvi puta susreli došavši u Australiju. Veliki valovi useljenika, sredinom devetnaestog stoljeća i nakon Drugog svjetskog rata, također su donijeli nove okuse i načine pripreme hrane. U Australiji se tada već mogao vidjeti ozbiljan utjecaj mediteranskih, azijskih i afričkih kuhinja.

Pišući o životu u Australiji, došla sam na ideju da u tekstu nabrojim neke, ljudima koji nikada nisu bili Australiji, nepoznate namirnice, a dio su australske svakodnevnice. Sigurna sam da našim čitateljima nisu sve potpuna nepoznanica, no možda nisu znali da potječu iz Australije. Upravo te neke tipične australske ‘delicije’ ne mogu ni pomirisati. Srećom, njih je jako malo. Možda da njima započnem listu.

1. Vegemite

Kada me jednom prilikom prijatelj Australac vidio kako jedem hamburger s ciklom, rekao je kako zaslužujem putovnicu jer to, navodno, samo pravi Australci mogu pojesti. U tom trenutku sam pomislila kako bi rečeno u sekundi povukao da me vidio kako u avionsku školjku pljujem Vegemite, australsku diku i ponos, a kojega sam prvi puta probala na letu iz Sydneya za neku azijsku metropolu. Nemojte mi zamjeriti, ne sjećam se u koju. Vjerujte da biste na mome mjestu zaboravili i vlastito ime od užasa koji vam je spržio usta. Taj grozni namaz od kvasca je nešto što ćete naći u svakom turističkom vodiču za Australiju i svakom domaćinstvu. Osim u mojem.

Izmislio ga je 1922. godine kemičar Cyril Callister nakon što mu je direktor kompanije u kojoj je radio dao zadatak da smisli namaz od kvasca koji je bio otpad pivovarama. Tamnosmeđe je boje, a Australci ga najčešće mažu na tost, preko maslaca. Više je slan nego sladak, i uglavnom se jede za doručak. Kažu da ga treba mazati u tankom sloju. Naravno, to je valjda jedini način da se ne srušite u nesvijest. Jeste li ikada čuli upozorenje da Nutellu namažete u tankom sloju jer je ‘posebnog’ okusa? Naravno da niste.

2. Fairy Bread

Kako da prevedem Fairy Bread? Vilinski kruh? Dakle, vilinski kruh je još jedan australski ‘specijalitet’ koji se jede uglavnom za doručak. Sastojci su prilično jednostavni: tost na koji se maže maslac ili margarin, a zatim pospe šarenim mrvicama za kolače. Jako ga se često može naći na dječjim rođendanima. Mame, nema smisla peći djeci torte, odrežite kruh u obliku trokutića, malo maslaca, nabacite mrvice i svi zadovoljni.

3. Weet-Bix

Dok pišem o doručku, nikako ne smijem zaboraviti jedan od najpopularnijih australskih prehrambenih proizvoda, Weet-Bix. Iako izgleda kao keks, s vremenom se potpuno rastopi u mlijeku. Napravljen je od cjelovitih žitarica, a obično se jede s voćem i ponekad medom jer nije jako sladak. Weet-Bix je sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća izmislio Bennison Osborne u Sydneyu. Ubrzo je postao toliko popularan da tvornica nije mogla pratiti potražnju na tržištu u Australiji i Novom Zelandu. Nakon Pacifika, Osborne i tim koji je okupio, krenuli su u osvajanje svjetskog tržišta te su u Velikoj Britaniji osnovali novu kompaniju i preimenovali Weet-Bix u Weetabix. Upravo je pod tim imenom poznat u cijelom svijetu, a iz Velike Britanije se izvozi u 80 različitih zemalja. Australska djeca se nazivaju Weet-Bix Kids. Imam i ja jedno Weet-Bix dijete, samo što je navršio trideset i pet. Ali me nikada nije uspio natjerati da se s Čokolina prebacim na njegov doručak.

4. Tim Tams

Napokon nešto na listi što mi fali čak i kada se vratim u Hrvatsku dok jedem bakin crni rižoto i njoke. Tim Tams! Najpoznatiji australski keksi koje proizvodi kompanija Arnott’s sastoje se od dva sloja čokolade, a u sredini je lagana čokoladna krema. Sva tri sloja obložena su, pogađate, čokoladom. Postoje različite vrste Tim Tam keksa, od tamnije čokolade, bijele pa do onih s karamelom. Australci se zaklinju kako morate probati Tim Tam Slam, poseban doživljaj konzumiranja Tim Tamsa. Krajevi keksa se odgrizu sa suprotnih strana, a onda se kroz njih pije neki topli napitak, kao da je Tim Tam slamka. Kad se čokolada počne otapati, vrijeme je za pojesti cijeli keks.

5. ANZAC keksi

Ovi tradicionalni keksi počeli su se raditi tijekom Prvog svjetskog rata, kada su ih supruge vojnika slale muževima na ratišta. Osim toga, prodavali su se na eventima na kojima se skupljao novac za pomoć australskim i novozelandskim trupama koji su sudjelovali u ratu. Inače ANZAC je kratica za Australian and New Zealand Army Corps, od čega je poteklo i ime keksa. Bilo ih je lako slati preko oceana jer se zbog svojih sastojaka teško kvare. Rade se od zobenih pahuljica, brašna, šećera, maslaca, kokosa i zlatnog sirupa. Postoji jedan problem, Novozelanđani tvrde da su ih izmislili upravo oni. Ali, tko će im vjerovati, oni žive još dalje od kraja svijeta.

6. Pavlova torta

Opet su nam se Novozelanđani umiješali u tekst. Tortu, za koju Australci tvrde da je napravio Herbert Sachsse u Perthu, dvadesetih godina prošlog stoljeća, oni svojataju, te navode kako je netom prije napravljena u Novom Zelandu. Obje zemlje slažu se da je napravljena za rusku balerinu, Anu Pavlovu, koja ih je tada posjetila. Torta je dobila naziv po njoj, jer je bila ‘lagana kao Pavlova’. Osnova joj je tučeni bjelanjak i šećer na koji se doda tučeno vrhnje i razno voće, najčešće marakuja i jagode. Zahvaljujući Journalu i ovom tekstu, u protekla dva dana napravila sam dvije!

7. Lamingtons

Prevedeno na hrvatski – čupavci. Ha, to sigurno niste znali. Čupavci se često nazivaju nacionalnim kolačem Australije. Svi znate kako izgledaju i kakvog su okusa. Biskvit, čokolada, kokos, čas posla. Naravno, pojedinci znaju biti mnogo kreativniji. Uvijek na stolu na svakom rođendanu, za Božić, Uskrs… Nastali su početkom dvadesetog stoljeća, a legenda kaže da su prvi puta napravljeni Lordu od Lamingtona, kojemu su se toliko svidjeli da je inzistirao da se nazovu po njemu.

8. Milo i Lemon Lime Bitters

Iako bih mogla nabrojiti još priličan broj neobičnih australskih jela i namirnica, vrijeme je da završim jer će se tekst pretvoriti u roman. No mislim kako moram s vama podijeliti i dva australska popularna napitka, Milo i Lemon Lime Bitters. Milo je opsesija svakog djeteta, nešto kao Kraš Express u Hrvatskoj. Napravljen je od ječmenog slada i čokolade, podsjeća na kakao, samo je puno manje sladak. Slično se i pije. U mojoj kući ide red Miloa, pola čaše hladnog mlijeka, pa opet red Miloa i tako dok se čaša ne napuni. Bogat je kalcijem i željezom kao i vitaminom C i B, ali nažalost i šećerom. Proizvodi ga Nestle, a prodaje se u 40 zemalja svijeta.

Meni puno draži od Miloa je Lemon Lime Bitters. Iako nezdrav, pri svakom odlasku u kafić nađe se na mome stolu. Lemon Lime Bitters je zapravo koktel od tri različita napitka. Osnova mu je ‘lemonade’, što bismo mi preveli kao limunada. Međutim u Australiji, lemonade zapravo znači gazirano piće s okusom limuna, recimo Sprite ili 7 Up. Zatim ‘lime cordial’, što je slatki, koncentrirani sirup limete. I na kraju ‘bitters’ koji je Angostura gorki liker. Iako liker sadrži 40% alkohola, Lemon Lime Bitters se smatra bezalkoholnim pićem zbog izuzetno male količine likera koji se u njega stavlja. Ako ga se poželi piti u alkoholnom obliku, doda se votka.

Komentari