Prije točno petnaest godina, na umjetničkoj sceni pisane riječi, zasjala je prava književna senzacija. Ona je prelijepa i pametna, njeno je ime Zadie Smith, a poklonila nam je svoj roman prvijenac, sada već kultnog statusa – ‘Bijeli zubi’.
Ovo britko i nadasve duhovito štivo Zadie Smith, smješteno je u multikulturalni sjeverozapadni London. To je bogata obiteljska saga triju generacija dviju obitelji: jedne bangladeških, a druge jamajčanskih korijena. Okosnicu romana čine dvojica sredovječnih, tragikomično nesposobnih pater familiasa, Alfred Archibald Jones, poznatiji pod nadimkom Archie, te Samad Iqbal, Musliman Bengalac iz Bangladeša. Posve slučajno i neobično prijateljstvo Archiea i Samada seže u daleku 1945. godinu, kad su se ta dvojica, tada jedva punoljetnih mladića, obreli u samom kraju Velikog rata, te bili pripadnici Britanske vojske. Iako obojica često kroz roman ističu svoje ratno herojstvo, oni su zapravo propustili pravu akciju. ‘Pravi rat, onaj u kojem su gradovi bacani na koljena, rat sa smrtnom procjenom veličine, detonacija, stanovništva’ odvijao se, što se tiče Archiea i Samada, na nekom drugom planetu.
Da ne bi bilo dosadno, dvojica starih prdonja su se sedamdesetih godina oženila tridesetak godina mlađim suprugama, Clarom i Alsanom. Ali ne, nema se tu njima na čemu zavidjeti, jer niti su Archie i Samad sredovječni u smislu Georga Clooneya, a niti su njihove supruge mladi supermodeli. Naime, dvojica očajnika balansiraju između djece adolescenata, koji ih uglavnom smatraju ishlapjelim i dosadnim starim davežima, i 30 godina mlađih supruga, koje ih uglavnom smatraju nesposobnim i mlohavim starim davežima.
Sadržaj ovog romana je gotovo nemoguće prepričati, jer zapleteni mozaik likova i događaja, kojima nas zasipa Zadie Smith može tako dobro opisati samo ona. Sjeverozapadni London, gdje ove dvije obitelji žive, pun je različitosti. Ovdje je čitavo mnoštvo rasa, kultura, religija i jezika. Autorica nas svojim smislom za detalje vodi kroz te živopisne kvartove toliko dobro, da nam se čini da nam je to u susjedstvu. Jonesovi i Iqbalovi, više ili manje uspješno, uz puno tuče, vike, lupanja vratima, paljenja osobnih stvarih na lomačama u dvorištu i sličnih drugih disfunkcionalnih ispada, ‘odgajaju’ svoju djecu. Osim Londona, Zadie Smith nas suvereno vodi i na očaravajuće putovanje kroz različite kontinente i kroz različita povijesna razdoblja. Putujemo Indijom, Jamajkom i Britanijom, malo smo u sredini deventaestog stoljeća, pa malo na početku dvadesetog, da bismo se konačno obreli u predmilenijskoj groznici.
Smith se svojim romanom bespoštedno obračunala sa svim oblicima predrasuda, neovisno dolaze li one od bijelih Engleza, ili od tamnoputih imigranata. Također, Smith se suptilno, ali i urnebesno duhovito i cinično, izruguje svakom obliku religijskog, znanstvenog ili ekološkog ekstremizma i fanatizma, ne praštajući svojim likovima njihove česte fatalizme i pretjerivanja svih vrsta, vodeći i njih i nas u najrazličitije tragikomične zavrzlame. Od Muslimana Samada, krajnje rastrganog u pokušaju da živi neki svoj hibrid života ‘dobrog’ Muslimana u posve sekularnoj državi, klasičnih ‘bedastoća’ prosječnih adolescenata, pa do gorljivih i urnebesno komičnih Jehovinih svjedoka, i njihova sumanutog računanja i preračunavanj datuma smaka svijeta.
‘Bijeli zubi’ su 350 stranica itekako zrelo pisane vrhunske književnosti. Frapantna je činjenica da je Zadie Smith sa samo 25 godina pokazala toliku razinu ne samo stilskog umijeća već i obrazovanja i erudicije. Sasvim opravdano je za svoj roman prvijenac ‘pokupila’ i svu silu književnih nagrada. Smith je ozbiljne teme, poput rasizma, predrasuda, prevelikih obiteljskih očekivanja, generacijskog jaza i inih drugih zabluda, upakirala u razigrani stil, koji naprosto pršti i osvaja svojim suptilnim, ciničnim i pamentim humorom. Dakle, Zadie je, osim što je izuzetno lijepa žena i još k tome jako stajliš, sasvim očito i pametna i obrazovana. I nadasve nadaren pisac. Zaključak se nameće sam od sebe: lijepa i pametna nije samo puki mit…
Foto: Facebook, Shutterstock