@diantinio
“Nema je već deveto jutro.”
Rečenica je to kojom se otvara sjajan roman suvremenog bugarskog pisca, Zaharija Karabašlieva, “18 % Sivo”. I Karabašlijev nam odmah sve baca u glavu: upoznajemo pomalo dezorijentiranog Zacka, bugarskog useljenika, kojeg je napustila ljubav života, Stela. Ne znamo gdje je otišla, ne znamo hoće li se vratiti, a bome to ne zna niti Zack. Duboko nesretan i iznerviran životom, nezanimljivim poslom u velikoj kompaniji te Stelinim odlaskom, Zack iz Južne Kalifornije, gdje živi, neočekivano odlazi u Tijuanu, Meksiko. Tamo tetura pijan, pomlati se s nekom čudnom ekipom (čini se da nekoga i izbode nožem), ukrade vreću trave, i nekim se čudom uspije takav pijan, isprebijan i s ilegalnim teretom još iste noći vratiti u SAD.
Naš Zack odlučuje travu prebaciti od Kalifornije do New Yorka, kako bi ju prodao, te sjeda u auto i kreće na put američkom zabiti. Jedino društvo mu je fotoaparat – “jedan ostarjeli analogni model s najobičnijim objektivom i ručnim podešavanjem. Puno povijesti i tužne sadašnjosti. Bez ikakve budućnosti”. Njime ponovno, nakon podosta godina, počinje fotografirati kadrove apsolutno “ugly atractive” Amerike, na legendarnoj Route 66…
A to je tek prvih tridesetak stranica romana…
@thoughtcatalog
U ovom sjajnom djelu, koje je samo u Bugarskoj doživjelo 10 izdanja, Karabašlijev nas vodi kroz tri odvojena rukavca radnje. Jedan je ranije spomenuta sadašnjost, Zack, njegova trava, tuga, i doživljaji preko bespuća Amerike. Drugi nas vraća u Bugarsku, u kraj osamdesetih, u sam početak ljubavne priče Zacka i Stele, mladih, obrazovanih, perspektivnih i nadasve siromačnih Bugara, koji sanjaju o boljem životu u dalekoj Americi. Treći rukavac čine zapravo kratki, intimni dijalozi između Zacka i Stele, koji ilustriraju svu dubinu ljubavi koja ih je vezala, čime se Stelin odlazak doima još težim i tragičnijim…
E sad, “18% sivo” je roman ceste. Divan, fantastičan, dubok roman o putovanju preko američkog bespuća, u kojem je putovanje svojevrsna katarza glavnome junaku, kroz koje on podvlači crtu ispod svog, kako shvaća, totalno usranog života. Zack je izgubio ljubav, izdao sve svoje ideale (od talentiranog fotografa postao je farmakolog s falsificiranom diplomom), i shvaća da se američki san o “obećanoj zemlji”, koji je sanjao čitavo djetinjstvo, pretvorio u noćnu moru, iz koje ne vidi izlaz. Pa se pita: “Kako sam uspio oskvrnuti taj svoj Zapad, zamijenivši ga ovom plastičnom verzijom ovoga u čemu živim zadnjih nekoliko godina!? Kalifornija, naravno…Kraj je došao s Kalifornijom. Ta plavokosa bludnica sa silikonskim sisama, izbijeljenim zubima, fitnes guzom, ružičastom majicom na bretele, vječnim osmijehom i praznim plavim očima…””
@vinceparraud
Ali, “18% sivo” je i ljubavni roman, u kojem je opisana Ljubav, kojoj nažalost, to što je bila tako velika, snažna i drugačija, nije bilo nikakva garancija uspjeha. Zack i Stela jednostavno su, tijekom godina, jedno drugo izgubili s radara… Povremeno bi se pronalazili, pa opet gubili… Sve do njenog konačnog odlaska… Kako ih je život i vrli “američki san” polako okretao suprotno od njihovih stremljenja i ideala, i pretvarao u neke druge ljude, tako se jednostavno više nisu prepoznavali.
Karabašliev, i sam u jednom trenutku života stanovnik te začudne Amerike, je u intervjuima isticao da je ovaj roman započeo kao “kratka priča, koja se otela kontroli”. I odlično da mu se otela kontroli, jer je pred nama doista impresivno djelo, koje se lako čita, prepuno crnog humora, cinizma i bizarnih situacija. Ovo je surova, oštra, nepredvidiva, beskompromisna i originalna proza, koja jednostavno tjera na čitanje do samog, neočekivanog i apsolutno šokantnog kraja.
@andiefitzgerald
Stoga, želite li krenuti na zanimljivo i uzbudljivo putovanje Amerikom, američkim (ne tako lijepim) snom, ljubavnom pričom, te susresti živopisne likove na mitskoj Route 66, Zack, stari Nikon i vreća trave vas očekuju…
Foto: Instagram
