Postoji li itko na ovim našim Balkanskim prostorima tko nije čitao, a ako je mlađi, barem čuo, za kultni strip Alan Ford? Uz popularni su strip stasale generacije, a tko se jednom navukao na ovo specifično štivo, teško da se ikada mogao skinuti s te ‘droge’…
Nedavno mi je u rukama osvanula odlična publicistička knjiga svestranog srpskog glazbenika, novinara i marketinškog stručnjaka s londonskom adresom, Lazara Džamića ‘Cvjećarnica u Kući cveća – kako smo usvojili i živeli Alana Forda’. Džamić u ovoj nevelikoj knjizi vrlo interesantno i duhovito progovara o fenomenu zvanom Alan Ford, raščlanjujući razloge njegove goleme i gotovo nezamislive popularnosti na ovim našim prostorima.
Svima nama, koji smo se ikada družili s Alanom Fordom, teško je povjerovati da su Broj Jedan, Debeli Šef, nosati Bob Rock, hipohondrični Jeremija, propali aristokrat Sir Oliver ili simpatično naivni Alan, osvojili naša srca, a istovremeno nisu došli ni blizu srca čitatelja dalje od brdovitog Balkana i Italije. Na pitanja zašto smo baš mi Balkanci ‘živjeli’ Alana Forda i zašto je baš taj kultni strip postao upravo to – kultni, odgovara nam Džamić u svojoj knjizi. On nam na vrlo duhovit i zanimljiv način pojašnjava zašto nas je osvojila ova simpatična skupina marginalaca i diletanata, tih tragično neuspješnih i nesposobnih tajnih agenata, objedinjenih u Grupu TNT.
Autor knjige u lonac, koji se zove Alan Ford, fantastično ukuhava komunizam i kapitalizam, farsu, crtački stil i izraze lica naših junaka, kao i raznorazne onomatopeje (Puf! Pant! Umpa! Umpapa!), oblačiće pune konzervi, ogrizaka od jabuke i sveg ostalog, što nam zamjenjuje naše sočne balkanske psovke i različite skečeve, i sve ono što nas je, osim same radnje stripa, tjeralo na kioske.
U mnoštvu interesantnih činjenica, posebno se ističe autorova tvrdnja da smo mi na Balkanu živjeli jedan neobičan društveni sustav. Kako kaže – ‘naš prirodni društveni sistem nije ni socijalizam, ni kapitalizam nego nadrealizam. Nadrealna farsa ne kao magloviti umetnički pravac, već kao tvrda realnost.’ Ovdje autor povezuje nadrealnu farsu Alana Forda (jer kako objasniti primjerice ‘fordovsku’ juhu, koja nastaje tako da se preko gole kosti prelije malo vrele vode drugačije nego nadrealnom farsom?) i naš, tada jugoslavenski, specifičan nadrealni način života. Autor navodi čitav niz primjera iz stvarnog života tog doba, koji dokazuju tu nadrealnost koju smo zaista živjeli, a dovoljno je i da se prisjetimo jugoslavenske kinematografije i kultnih filmova poput ‘Maratonaca’ ili ‘Tko to tamo peva’. Autor ide i korak dalje, te nam ukazuje kako smo i mi u bivšoj Jugoslaviji imali svoju inačicu šefa Grupe TNT, neprikosnovenog Broja Jedan. Naš je bio jednako tako neprikosnoveni Tito, pokopan gotovo pa u Cvjećarnici (Kući Cvijeća)!
Osim nadrealne farse, još jedan razlog popularnosti Alana Forda leži u upravo genijalnom prijevodu Nenada Brixya. Brixyev hrvatski jezik pretočen u ovaj genijalni strip požnjeo je golem uspjeh i kod naših istočnih susjeda, koji su ga, u svojoj pretjeranosti, shvaćali jednostavno kao jezik farse…
‘Cvjećarnica u Kući cveća’ je zaista jedna neobična i nesvakidašnja knjiga. Razveselit će nas i nostalgično podsjetiti na doba kad smo hrlili na kioske i činjenica da je knjiga prepuna skečeva iz samog stripa. Svi mi, koji smo ikada imali Alana Forda u svojim rukama, a još više oni, koji su zakasnili s čitanjem ovog legendarnog stripa, a o njemu su slušali od starijih i mudrijih, trebali bi pročitali ovu knjigu, jer ova knjiga objašnjava cijelo jedno vrijeme, obilježeno tim fenomenom (i simbolom) popularne kulture. Ukoliko želite saznati zašto su junaci ovoga stripa zasigurno najcitiraniji junaci na ovim našim područjima, znate što vam je činiti. Sorry, Krleža, ali uz Alana Forda jednostavno nisi imao šanse…
Foto: Facebook
