Chico Freeman je tijekom karijere svirao i snimao s legendarnim jazzistima, među ostalima s Dizzyjem Gillespiem, Charlesom Mingusom, Artom Blakeyem, Paquitnom D’Riverom, McCoyem Tynerom, Wyntonom Marsalisom i Arturom Sandovalom, no i sa slavnim glazbenicima i sastavima drugih žanrova: Earth, Wind and Fire, Irakere, The Eurythmics, The Temptations, Michaelom Jacksonom, Stingom, Titom Puenteom, Memphisom Slimom i Celiom Criuz.
Povodom koncerta u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog donosimo vam intervju s Chicom Freemanom, multiinstrumentalistom- saksofonistom, klarinetistom, trubačem i pijanistom – skladateljem te producentom.
Freeman je cijenjen kao glazbenik mainstream, ali i free jazza, fusiona i world musica. Član je poznatih skupina: The Leaders i Roots za koje i sklada, a vodi i vlastite sastave s kojima je snimio tridesetak albuma. U tim projektima članovi njegova sastava bili su neki od vodećih jazzista, među ostalima Wynton Marsalis, Bobby McFerrin, Bobby Hutcherson, Jack DeJohnette, Buster Williams, Joe Lovano, James Newton i Elvin Jones.
Koliko je latino glazba utjecala na Vaše glazbeno stvaralaštvo? Možete li nam reći nešto o tim utjecajima, možda nabrojati albume…?
Da, imao sam mnogo utjecaja latino glazbe. Kubu sam posjetio pet puta te sam tijekom svojih posjeta svirao s Irakereom, Chuchom Valdezom, Paquitom D’Riverom, Changitom, Arturom Sandovalom, Maracaom, Isaacom Delgadom i Miguelom Angaom, samo da nabrojim neke. Surađivao sam intenzivno s latino glazbenicima Machitom, Ray barrettom, Eddie Palmierijem, Hiltonom Ruizom, Jerryjem Gonzalezom, Titom Puenteom, Giovannijem Hidalgom, Candidom, Richie Floresom i Rubenom Bladesom u New Yorku. Također imam projekt “Guataca” na kojem gostuju Chembo Corniel i Hilton Ruiz.
Surađivali ste s reperom Akil Dasanom na “Mambo Rapu” i “Business as Usual” na Vašem albumu “Oh, By the Way”; recite nam nešto više o toj suradnji.
Htio sam u svoju glazbu uključiti i rap te dodati mu afro kubanski ritam tako da sam angažirao tada mladog repera Akila Dasana kako bi donio takav zvuk.
Recite nam nešto više o svojoj ranijoj karijeri. Zbog čega ste se zaljubili u jazz?
Kriv je album Milesa Davisa, “Kind of Blue”, koji je imao moj otac. Čuo sam ga jedne noći i zaljubio se u jazz toliko da sam htio svirati takvu glazbu. Tada sam prvi put čuo Milesa i Johna Coltranea.
Tko je Vaš glazbeni uzor?
Uzori su mi moj otac, Von Freeman, John Coltrane i Miles Davis.
Surađivali ste s nekim od najvećih imena u jazz glazbi i glazbenoj industriji općenito; sa Stingom, Michael Jacksonom, The Eurythmicsima, sa The Themptations i sl. Tko Vas se najviše dojmio?
Teško je reći tko me se najviše dojmio. Svaka suradnja je bila dragocjena i iz svakog iskustva sam nešto drugačije naučio.
Recite nam nešto više o kvartetu. Kako ste se upoznali i odlučili nastupati zajedno?
Upoznali smo se kada sam došao u u Švicarsku prije dvije godine. Naletio sam na trubača Daniela Erismanna koji je tada s ekipom snimao album i mislio je da bi bilo zanimljivo da surađujem s njima, da sviram na tom albumu. Nisam znao jesam li za to ili ne, tako da je predložio da dođem na probu sve ih upoznati. Na kraju sam producirao i gostovao na albumu. Jako su dobri glazbenici i još bolji ljudi. Mnogo sam uživao surađujući s njima.
Na zagrebačkom koncertu Freeman će sa svojim stalnim kvartetom izvoditi vlastite, te skladbe s albuma “The Elvin Jones Project” koji je posvetio tom legendarnom bubnjaru i svojem mentoru.