Sanjam Indiju – projekt o ljudima koji žive svoje snove… ili su na putu ka ostvarenju. Ima ih kako u Indiji tako i u Hrvatskoj (čaaak!). Sam naziv projekta može se protumačiti kao želja za nečim dalekim, neuhvatljivim, mističnim, neostvarivim. U okvirima racionalnog doživljavanja to i nije tako neizvedivo / neostvarivo; skupiš lovu, kupiš avio kartu i odletiš. U Indiju. No mi se želimo odvojiti od tog i takvog, doslovnog konteksta i namjesto reality check-a nagnati vas, zamijeniti vam ga, onim drugim, važnijim dream check-om. Kad ste zadnji put prochekirali vlastite snove (ne mislim na one koje tumačite konzultirajući sanjarice po internetu!)? Jeste li se ikada zapitali živite li život iz snova ili samo preživljavate?

Sanjam Indiju, kroz priče živih i zdravih ljudi, želi pokazati kako je moguće ostvariti sve svoje želje & snove. Stoga, ako zaključite kako ne živite život iz snova nemojte očajavati. Ta je naizgled deprimirajuća spoznaja zapravo prvi korak ka ostvarenju. Ne uvaljujemo knjige Paola Cohela, kristalne kugle i pozitivne afirmacije – iako nekima je i to pomoglo! Cinicima, koji su zapravo samo razočarani romantičari i idealisti, ovo zvuči kao ‘mumbo jumbo’ – no doista je sve moguće.

Od ostvarenih se snova može čak i svakodnevno živjeti te plaćati račune. Zapravo tek se tada stvarno i (za)živi!
U opisu projekta Sanjam Indiju; za koji su zaslužni: agencija Svibanjprojekt, cure (Maja Pleša i Ivana Perišić) omogućile su mi da otputujem u Indiju i snimim ove inspirativne ljude, Reebok i Ivana Kurtović priču je priču nadovezala na Reebokovu kampanju Be More Human #bemorehuman i naravno – Journal i njegove sanjalice / urednice: Iva Balaban & Tina Bačić podržale su me medijski; stoji: volim putovanja i zavirila bih u svaki kutak ovog prekrasnog svijeta u kojemu živimo. Tako sam otišla i u indiju. Iz čiste znatiželje. No dogodio se magičan spoj. Živo se sjećam kad sam se – zaljubila. U tu prekrasnu zemlju. U sebe otvorenu i slobodnu. Od svega naučenog, pročitanog, do tada doživljenog. Tamo i tada sam shvatila da se snovi ne smiju uzimati zdravo za gotovo.

U njima je bila i još uvijek jest zapisana naša životna priča. Nismo došli kao prazna ploča. Svatko od nas ima svoj, jedinstveni manual kojega smo negdje zametnuli ili zaboravili pa bauljamo unaokolo tražeći da nam netko kaže kako bismo trebali živjeti. Ovim projektom želim pokazati koliko je važno povjerovati sebi i svojim snovima. Oslanjajući se isključivo na unutarnji osjećaj može se doći do ljudi, mjesta, kreirati iskustva, projekte, odnose koji će potvrditi da smo, osim vođeni i voljeni, uronjeni u ljepotu i beskrajne mogućnosti. U ovom životu. Kao i u svakom idućem. Ključ je povjerovati i krenuti. S manualom ili bez njega.

Video Vaayu is the Wind (vaayu na sanskrtu znači vjetar / zrak) priča je dvoje mladih koji treću sezonu uspješno žive svoj san o mjestu koje će objediniti sve njihove ljubavi; prema okolišu, surfanju, oceanu, glazbi, umjetnosti, zdravoj hrani, životu, kao i onoj koju gaje jedno prema drugome. Video traje sedam minuta, ali je vrijedan vremena / gledanja (editirao ga je profi snimatelj Damjan Denona i skratio bi ga drastičnije da mu nisam disala za vratom! Unatoč tome mi je izbacio kad Rahul oduševljeno govori o tome koliko strastveno Jill voli prirodu!).

Upustite se u gledanje ove, za današnje pojmove, epske video sage i slobodno pojačajte zvuk do daske jerbo se bučna Majka Indija nije dala utišati / isključiti / ublažiti. Tako ćete uz glasove Jill Ferguson & Rahula Malaneya čuti prodoran zvuk motora Royal Enfield – kultnog vozila kojim se (pre)vozi po, u ovom slučaju Goi, ali i ostatku Indije.

To što ćete vidjeti kroz video, fotke i web stranicu Vaayu-a je doista tako i bez ikakvog isfuravanja. Ovo dvoje dvadesetpetogodišnjaka svoju je priču započelo prije pet godina na mandremskoj plaži gdje je Jill voskala daske Rahulu koji je pokušavao turiste učiti surfanju. Indijci se još uvijek privikavaju na vodene aktivnosti, naročito oni stariji od kojih neki po prvi puta ostvaruju kontakt s oceanom kao nečim pored čega se ne prolazi ili sjedi gledajući zalazak sunca uz ritualnu meditaciju; pranayamu (vježbe disanja) ili yogu.

Ujedinjeni i organizirani u beskompromisnom provođenju svojih ideja vidljivo utječu na zajednicu / okoliš / mindset kako lokalnih tako i ljudi koji dolaze kao turisti / tragači / umjetnici / surferi / prolaznici (koji zapravo znaju da se nedjeljom u Vaayu održavaju Coffee Sundays gdje se služi vrhunski espresso i sluša chill out glazba prijatelja / dj-a).

Zato Vaayu nije furka – nego način života koji je nekada bio san dvoje mladih, zaljubljenih tinejdžera. Ohrabrite se i pogledajte što vam imaju za rijet’ (možete stisnuti / napraviti pauzu, ili više njih, nakon 2 i pol minute).

I za kraj, kako bi Jill Ferguson, bolja polovica Vaayu-a rekla: ‘U can’t force somebody to change. Change has to come from within – but u can inspire change!’ (Ne možete nekoga forsirati na promjenu. Ona mora doći iznutra, ali zato možete inspirirati promjenu). Namaste.

Komentari