Journal kolumnistica: Ana Cvitaš

Omiljeno mjesto u Zagrebu i zašto?

Britanac? Da, Britanac. Jer je taj mali trg mjesto susreta dviju paralelnih stvarnosti; Zagreba kakav bi volio biti i kakav uistinu jest; centra, u kojemu je sve donekle uređeno i u kojemu postoji neko komešanje i Britanca… te gotovo nevidljive granice od koje kreću zatvorene male radnje, oljuštene fasade… stvarnost.

ana cvitas

Omiljeni umjetnici čiji rad pratiš?

Teško je izdvojiti nekoliko imena jer imam toliko omiljenih, ali u ovom trenutku bih izdvojila Petru Zlonogu autoricu koja se ne libi biti osobna, a uspješno vlada i likovnošću i filmom, Deva Hynesa sjajnog glazbenog pop producenta, Jasminu Cibic majstoricu instalacija, Chris Kraus, spisateljicu koju sam prekasno otkrila…

3 hrvatska produkt dizajna koje želiš imati?

Nostalgičar sam i patim na ligeštul; do danas mi je to najbolji izum kad je namještaj u pitanju tako da ne čudi što sam bacila oko na Numenovu X-Z ležaljku, ali mi je i njihova FKY polica sjajna. Uff, samo 3? Onda i stol, Centerpiece Ane Tevšić.

Gdje želiš otputovati?

U Šangaj.

Plan za blisku budućnost?

Razvijati svoju malu multimedijalnu produkcijsku kuću Aurel i surađivati s kvalitetnim, inovativnim ljudima koji žele izgrađivati scenu poput kustosice Vanje Žanko i udruge NOMAD koju trenutno vodi.

Najbolji savjet koji si dobila u posljednje vrijeme?

U Hrvatskoj postoji ta ideja o tome da možeš biti preambiciozan. Što je suludo, tako da mi je savjet da razmišljam izvan konteksta naše stvarnosti bio potpuno oslobođenje. Olakša ti da sagledaš što je bitno i uočiš prolaznost određenog poretka, njegova utjecaja; dopusti ti da se fokusiraš na ono što ti želiš. Iako, zvuči lakše nego što jest. I možda, kad razmislim, je to bio grozan savjet. Vidjet ćemo.

Foto: Andrija Zelmanović

 

Komentari