Grad bogate povijesti koji godišnje posjeti preko 12 milijuna ljudi i svake godine potone za otprilike 2 mm svakako spada u mjesta koja jednom u životu morate posjetiti. Ovaj grad koji broji oko 60 000 stanovnika iz godine u godinu oduševljava svakog posjetitelja svojim kanalima, mostovima, povijesnim građevinama ali i mnogobrojnim galerijama gdje se mogu vidjeti djela najpoznatijih talijanskih slikara. Kada tome pribrojite talijansku modu koja se očituje u bezbroju dućana koji nude visoku modu, ali i rukotvorine koje su najzanimljiviji suvenir koji možete ponijeti doma te talijanskoj kuhinji koja oduševi pri svakom posjetu, ovaj grad jednostavno je vrijedan dolaska i divljenja u svakoj minuti koju tamo provedete.
Trg Svetog Marka centralno je mjesto gdje svi turisti dolaze, a izuzetno je popularan za vrijeme karnevala te drugih povorki. Osim samog trga, tu se nalazi i bazilika te Duždeva palača, prekrasan primjer gotičke arhitekture koji je uistinu jedinstven. Uz samu palaču, nalazi se i slavni Most uzdisaja koji je izgrađen kako bi povezao Duždevu palaču i zatvor. Legenda kaže da je ime dobio po zatvorenicima koji su uzdisali na putu prema suđenju. Uz Duždevu palaču nalazi se bazilika Svetog Marka koja spaja stilove zapada i istoka te je njena raskoš i bogatstvo detaljima uistinu impozantna i vrijedna posjeta.
Nasuprot bazilike i Duždeve palače nalazi se zvonik Sv. Marka s kojeg svaki posjetitelj može vidjeti grad i lagunu iz potpuno drugačije perspektive. Ako želite još jedan drugačiji pogled na Veneciju, a ujedno se i odmaknuti od gužve, tada se zaputite prema otoku San Giorgio Maggiore koji se nalazi preko puta Duždeve palače i gdje se vrlo brzo može stići vaporettom. Najveći dio otoka je zapravo benediktinski samostan povezan s crkvom, a u njemu je moguće čak i prespavati.
Ako ste zainteresirani za malo šetnje, svakako posjetite baroknu crkvu Santa Maria della Salute koja se nalazi na ulazu u Canal Grande i koja je izgrađena kao znak zahvalnosti za izbavljanje grada od kuge. Kada smo već spomenuli svjetski poznat Canal Grande, koji se čini kao jedna velika, široka ulica kojom ne možete hodati već voziti se gondolom, je istinu neopisiva atrakcija. Kanal se proteže od Svetog Marka pa sve do Rialta, u jednom širokom luku poznatom i kao La Volta. Vozeći se kroz kanal imate priliku vidjeti predivna pročelja, barokne palače koje većinom nose imena nekad slavnih i poznatih venecijanskih obitelji, muzeje i crkve te doživjeti grad na jedan potpuno različit način, s naglaskom na fantastičnu arhitekturu.
Okrug San Polo pravi je magnet za turiste. Most Rialto, tržnice, mnoštvo barova i restorana uz sami kanal privlače ljude različitih godina zbog čega je ovo svakako jedan od najaktivnijih dijelova Venecije. Most Rialto posebno je atraktivan te je odlično mjesto za fotografiranje kanala.
Kada ste u Veneciji postoje određene stvari koje nikako ne smijete propustiti. Vožnja gondolom jedna je od njih. Gondole su dio grada od 11. stoljeća i velika atrakcija. Davno u povijesti mogle su biti različitih boja, no u 16. stoljeću naređeno je da sve gondole moraju biti crne kako se ljudi ne bi razmetali svojim bogatstvom kroz ukrašavanje gondola. Danas se gondolama većinom voze turisti, i iako je vožnja prilično skupa možete se cjenkati s gondolijerima, a ako vas je više, onda je cijena uistinu simbolična.
Jedno mjesto koje nikako ne smijete propustit je Harry’s bar. Otvorio ga je 1931. Giuseppe Cipriani i poznato je mjesto deseteljećima. Ernest Hemingway samo je jedan od mnogobrojnih, slavnih gostiju. Harry’s bar dom je odličnog Bellinija, Martinija (tražite dry martini obavezno) te Carpaccia.
Sljedeća stvar su cicchetti barovi u Veneciji. Riječ je o zalogajčićima, tj. malim sendvičima koji se pripremaju od svinjetine, parmezana, mozzarelle, kozica, inćuna, artičoka i mnogih drugih namirnica. Specifično je da se to jede s nogu iako su takvi barovi vrlo popularna okupljališta gdje uz pokoju čašu vina ili aperola se kušaju upravo i cicchetti te se okupljaju velika društva.
Posljednja preporuka je posjet obližnjim otocima, točnije Buranu. Burano je nekada bio ribarsko selo i dom mnogih ribara zbog čega je postao i idealno vikend-odredište za stanovnike Venecije. Otok je prepoznatljiv upravo po svojim šarenim kućama tj. fasadama. Svaka kuća je drugačije boje, tople pastelne boje prelijevaju se s jedne na drugu kuću zbog kojeg izgubite osjećaj gdje se uopće nalazite. Te boje probude u vama radoznalost, želju da vidite još više, a osmijeh sam od sebe dolazi i ne silazi sa lica.
Razlog šarenih kuća ne krije se u taktici privlačenja turista već je razlog puno praktičniji. U zimskim mjesecima otok je često obavijen maglom zbog čega su ribari prilikom povratka svojim kućama imali problema s pronalaženjem istih. Upravo zbog toga donesena je odluka da svaka kuća ima drugačiju boju fasade te je plan detaljno razrađen kako niti jedna kuća ne bi odskakivala svojom bojom. U slučaju da netko od vlasnika odluči promijeniti boju, nikako to ne smije na svoju ruku već se mora obratiti nadležnima sa svojim prijedlogom te mora čekati odluku smije li prebojiti kuću.
Burano je inače pun trgovina, kafića i restorana te vam na otoku zasigurno neće biti dosadno, a kada ogladnite svakako se zaputite u Da Romano, restoran poznat po svojim rižotima. Posebni specijalitet je Da Romano rižoto, koji je i slavni Anthony Bourdain probao prilikom posjeta Buranu. Je li potrebno uopće reći koliko je on bio oduševljen?
Bez obzira što vas privlači te koji su vaši interesi Venecija je grad u kojem možete pronaći ono što vas zanima i istinski uživati. S obzirom da je vrijeme karnevala tu, kao i Valentinovo, možda je ove godine to odličan izgovor da svoju drugu polovicu, mamu, prijateljicu, sestru ili brata odvede u čarobnu Veneciju. Venecija se smatra jednim od najljepših i najromantičnijih gradova na svijetu, a karneval u Veneciji svakako spada među najpoznatije u svijetu zbog čega ljudi iz svih dijelova svijeta svake godine putuju upravo ovdje i upijaju svaki provedeni trenutak jer toliko jedinstven grad pruža uistinu unikatan doživljaj pri svakom posjetu.
Tekst: Stella Denačić
Fotografije: Stella Denačić, Creative Commons
