Veliki problem modernog čovjeka je pretrpana glava. Prosječan čovjek većinu svog dana provede žonglirajući u svojoj glavi mislima o tome što sve danas treba obaviti, kako riješiti tekuće probleme, što se događa u državi i svijetu i kako bi se prema tome trebao postaviti, je li on sam dovoljno dobar, vrijedan, uspješan, kako uskladiti odnose sa drugima, kako zaraditi više novca ili raspodijeliti ovo čime raspolaže, kamo sljedeći vikend ili kamo na godišnji, kako steći više znanja, razumijevanja o sebi, svijetu ili nekom specifičnom području, kako očuvati svoje zdravlje i napraviti nešto korisno za svoje tijelo, kako to sve povezati i održati smislenu cjelinu?
Sve te misli stvaraju opterećenje, kao da stalno pokušavamo obuhvatiti i držati na mjestu nešto čega jednostavno ima previše i vrlo je nestabilno, čini se da će se svaki čas raspasti. Stalno prijeti opasnost da ćemo nešto zaboraviti i da će nešto izmaći našoj kontroli.
Naš osobni egoistični um ima tu potrebu da sve drži pod kontrolom, da čim više zna i razumije. Međutim, on ne vidi i ne razumije dalje od koncepta, od misli i čim se više oslanja na znanje kao na objektivnu istinu, više je u zabludi. A život je nešto puno dublje, život je misterija kojoj osobni um ni ne priznaje da postoji. I život je inteligentan sam po sebi. Mi smo naučili dijeliti svijet na živo i neživo i tvrdimo da tek to živo eventualno može imati neku inteligenciju. To je ogromna zabluda. Inteligencija je srž sveg postojanja, ona je utkana u sve, stvorila je cijeli svemir.
Ta inteligencija brine se i o svakom trenutku našeg života. Kad je osjećamo u sebi, ona nam u svakom trenutku govori što i kako da napravimo. I onda naše djelovanje ima neusporedivo veću kvalitetu nego kad dolazi iz naših osobnih ideja o tome kako bi nešto trebalo napraviti.
I kad je osjećamo, vidimo da ništa o ničemu ne trebamo znati, da nam um može biti potpuno prazan, a da istovremeno živimo ispunjen život i savršeno funkcioniramo u praktičnom smislu. U svakom trenutku nam iznutra dolazi onaj impuls koji treba doći. Isto tako, apsolutno je nepotrebno znati što ćemo raditi i kako ćemo djelovati za 5 godina, godinu, mjesec dana, sutra ili za 5 minuta. Taj impuls će doći u tom trenutku. I ako ga ne pokušavamo predvidjeti i uobličiti osobnim umom – (kroz ono što već znamo – uvriježene misli, vjerovanja i koncepte), on je uvijek svjež, moćan i savršeno prikladan trenutku.
Izvor: darkopribeg.com
Foto: Shutterstock
