Da li ste već jasno postavili svoje minimalne zahtjeve koje imate u vezi, i da li to postavljeno zadovoljava trenutni odnos u kojem ste? Ako niste, nadam se da će vam ovaj tekst pomoći u tome, pa krenimo.
Kompromis u svojoj biti predstavlja nešto na što pristajemo da bi na neki način ugodili partneru, izbjegli svađu ili kako često kažemo za “mir u kući”. No, da li smo dugoročno sretni s kompromisom ili se s vremenom samo nakuplja sve više onoga što činimo da bi netko drugi bio sretan, i sve više postajemo nezadovoljni i nesretni.
Kako bi imali sretan i ljubavlju ispunjen odnos, oboje u tom odnosu moraju biti zadovoljni, voljeni i prihvaćeni. I upravo zato bilo bi dobro kada bi svatko od nas definirao koji su to uvjeti odnosno zahtjevi ispod kojih ne pristajemo biti s nekime u vezi, što je to što želimo od veze i partnera, a što je to što nikako ne želimo i nećemo pristati na to. I kako to obično biva, kada nisu ispunjeni naši minimalni uvjeti, tada okrivljujemo svog partnera što nam to nije dao ili pružio, no činjenica je da smo ga mi sami odabrali, većinom svjesni odmah, u početku, kako nema sve ono što želimo i ispod čega ne pristajemo ući u odnos, ali u nadi da će se to s vremenom promijeniti ipak ulazimo u vezu.
Promijeniti se neće, ma koliko se vi trudili promijeniti nekoga, to se ipak neće dogoditi. Ako se i dogodi biti će to kratkog vijeka i ubrzo će se sve vratiti na staro. I nije kriva ta osoba koja se ne mijenja onako kako vi to želite, već vi sami. Privukli ste određenu osobu u svoj život upravo onakvu, kakvu u stvari ne želite ili niste htjeli, iz razloga kako doživljavate događaje, ljude i situacije oko vas. A taj doživljaj će kreirati i prizvati neki drugi događaj. Ako niste zadovoljni sa sobom i svojim životom, privući ćete istu takvu osobu koja nije zadovoljna sa sobom i svojim životom, ili pak ako privućete osobu koja je neiskrena i ne poštuje vas, upravo je to pokazatelj da ne poštujete i ne cijenite dovoljno sami sebe.
Bitno je kako reagiramo na situacije u našim životima i na koji način ih doživljavamo, što nam daje osjećaj da možemo upravljati svojim životima onako kako mi to želimo. Pokušajmo biti manje kritični prema suprotnom spolu i okrivljavati sve druge da su nam nešto krivi, i ono najvažnije prestanimo mučiti sebe beskrajnim analizama, krivnjama, izmišljenim scenarijima i svime onime što nas sputava i guši.
Krivimo muškarce kako su nesposobni, kako ništa ne rade po kući, kako ne provode dovoljno vremena s djecom a s druge strane pak previše vremena provode na poslu ili s prijateljima, kako nam ne poklanjaju dovoljno pažnje i ljubavi, pa onda muškarci krive žene jer su naporne, dosadne, prigovaraju, previše pričaju, ne razumiju ih i sve krivo shvaćaju, pa onda roditelje da nam nisu bili podrška u životu, da nas nisu voljeli dovoljno niti nam dali slobodu odlučivanja i življenja kako smo mi to htjeli, i na kraju okrivljavamo život koji nam nije pružio ono sve što smo trebali, željeli, sanjali…
I kada sve skupa zbrojimo, to je upravo to što je privuklo upravo tu osobu koja je sada kraj nas, našeg partnera. Mi smo svi ogledala jedni drugima, i baš to što nas osobno smeta i koga i što krivimo, dobijemo s druge strane ogledala, od tog našeg partnera, jer nismo ga prihvatili takvog kakav je već stalno nešto želimo promijeniti. A sve je to iz naših uvjerenja da ne zaslužujemo ljubav, biti voljeni, biti cijenjeni, da nismo dovoljno lijepi, pametni, poželjni, da ćemo biti ostavljeni, da ćemo ostati sami, da ljubav ne postoji osim u pričama, knjigama i na filmu. I svemu tome jedno je zajedničko – ljubav prema sebi.
Ako nema ljubavi i poštovanja prema sebi, neprestano ćemo privlaćiti osobe koje će nam upravo to i dokazivati. I zašto bi živjeli po principu “Trebaš istrpjeti, žena si.”, “Pa ne tuče te, stisni zube.” Ili “Kompromis je tajna uspjeha u vezama.” Treba znati razliku između toga što je kompromis i kako je lijepo rekao Bruno Šimleša, kompromitiranje. A kompromitiranje je upravo to kada ne volimo i ne cijenimo sebe dovoljno, pa pristajemo na ono što je ispod našim minimalnih granica, zahtjeva ili uvjeta za vezu. Veza ne bi trebala biti kao zatvor, niti mjesto gdje ćemo potisnuti sve ono što želimo i trebamo, i udovoljavati onome drugome kako ne bismo ostali sami, već odnos dvoje ljudi koji se međusobno vole, cijene, poštuju, podržavaju, komuniciraju, potiču jedan drugoga da budu bolji, snažniji i uspješniji, dijele zajedničke trenutke, gledaju u istom smjeru i stvaraju zajedničke uspomene radosti, ljubavi i zajedništva.
I zato mislim da je zabluda kada sami sebe uvjeravamo da je zajednički život moguć samo ako činimo kompromise. Ono što je potrebno za život u dvoje je puno ljubavi, prihvaćanja, tolerancije i razumijevanja kako svojih tako i tuđih potreba. I da ne očekujemo od partnera ljubav koju nemamo prvenstveno za sebe, jer tada niti mi ne možemo drugima pružiti ljubav. Prazninu koju zatrpavamo tražeći da nas netko voli, dok mi ne volimo sami sebe, nemoguće je zatrpati. Volite sebe na način tako da se prihvatite u potpunosti, upravo ovakvi kakvi ste, sada i ovdje, sa svim svojim manama i vrlinama, to je jedini način da vas i drugi prihvate i vole, upravo takve kakvi ste, bez da se morate mijenjati za nekoga ili netko za vas. I što više ljubavi dajete to ćete više ljubavi i primiti. I tada kompromis postaje nešto sasvim drugo, ne morate se odricati niti činiti nešto da bi netko drugi bio sretan i zadovoljan, već ćete tada oboje biti u ljubavi, miru i radosti.
lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr
Foto: Sex and the City (screen shot)
