Svi koji živimo u Zagrebu često zaboravljamo na njegove posebnosti, šetnje ulicama postaju samo prolazak od točke A do točke B, niti ne podignemo pogled prema arhitekturi, ostacima vremena i svih razdoblja koja su gradom protutnjala. Pogotovo u centru gdje su detalji najživlji. 

Zato vam predstavljamo rubriku Lice grada, gdje ćemo kroz istoimenu stranicu i objektiv Ivana Klindića pratiti sve novo, ali i staro što se u Zagrebu zbiva. Počinjemo sa šetnjom Gornjim gradom, jednom od najljepših i najatmosferičnijih dijelova Zagreba. Budući da se Gradec može obići s nekoliko različitih strana, ova priča donosi tri različite perspektive.

Centar Zagreba je poznat kao najstariji dio grada, a prema pričama i samom ambijentu, u tome prednjači Gornji grad. Gornji grad, ili Gradec, povijesna je jezgra grada koja je zasnovana u srednjem vijeku, a do 19-og stoljeća, zajedno s Kaptolom, činila je središnje urbanizirano područje grada. Šetnja počinje počinje s Ilice, podno Kule Lotrščak izgrađene u 13. stoljeću kao dio gradske utvrde Gradeca. Od 1. siječnja 1877. top smješten u Kuli Lotrščak označava podne, a jedino za vrijeme Prvog svjetskog rata top je mirovao. Zanimljiva je legenda zašto Grički top puca svaki dan u podne: naime, prema vrlo zanimljivoj priči, top je jednog dana ispalio hitac prema turskom taboru preko Save točno u podne, te je pogodio pijetla kojeg je na pladnju kuhar nosio paši. Buka je prestrašila Turke, zbog čega su pobjegli i nikada se više nisu vratili.

Slijedi popularno Strossmayerovo šetalište koje se proteže skroz do Mesničke na zapadu, a istočna strana skriva mali dio ograde posvećen zaljubljenima s koje se pruža zaista lijepi pogled prema zagrebačkoj katedrali.

Šetnja se nastavlja prema sjeveru, do najpoznatijeg zagrebačkog krova – onog crkve Svetog Marka. Dolaskom na trg izlazi se na veliku čistinu prekrasne arhitekture – s lijeva se nalaze Banski dvori, točnije zgrada Vlade, a s desne strane zgrada Hrvatskog Sabora.

Nakon Trga svetog Marka, noge vode prema Kamenitim vratima koja su jedini očuvani dio obrambene utvrde Gornjeg grada. Pretpostavlja se da su podignuta 1266. godine, a 31. svibnja 1731., izbio je veliki razorni požar na Gornjem gradu, te je u pepelu pronađena neoštećena Gospina slika iz 16. stoljeća: Majka Božja od Kamenitih vrata zbog čega postaju svetište.

Na Gornji se grad može uspeti i Mesničkom ulicom pa prošetati do zanimljive Basaričkove (ili Basaričekove) ulice gdje se na broju 11 snimao film ‘Tko pjeva zlo ne misli’, a na broju 9 je najstariji kafić u gradu – Pod starim krovovima. Davnih dana, ova se ulica zvala Pivarska jer je na broju 4 bila otvorena prva pivnica u gradu, a od 17. stoljeća se točila i proizvodila piva.

Krećemo dalje prema sjeveru, Ilirskom trgu i Palainovki, još jednom kultnom kafiću. Trg tvori trokut s Jurjevskom i Radićevom ulicom, a na njemu se nalazi i Popov toranj koji je bio dio obrambenog sustava starog Gradeca.

Jurjevska ulica je nekada bila dom Antuna Gustava Matoša i Ivane Brlić Mažuranić, a vodi do istoimenog groblja koje se spominje još davne 1377. godine, no zatvoreno je nešto bliže 1876. godini kada počinje ukop na Mirogoju.

Povratkom nazad, u smjeru Markovog trga, doći ćemo do Crkve svete Katarine i malo iza nje platoa Gradec od kuda puca pogled na Tkalčićevu ulicu, katedralu i skroz do Šalate. Zakmardijevim stubama vratit ćemo se u centar, do nedavno obnovljene Radićeve koja je zadržala svoj prepoznatljivi izgled.

Foto: Lice grada

Komentari