Ana Tevšić Nauković, jedna od naših najpoznatijih produkt dizajnerica, prije samo nekoliko mjeseci rodila je djevojčicu Izabelu, čime je njena mala obitelj proširena za još jednog člana. Sve o trudnoći, pripremama za majčinstvo, najljepšim prvim trenucima provedenim uz malenu Izabelu, Ana je otkrila više u razgovoru za Journal.hr, a kao dizajnerica po zanimanju, također je podijelila s nama kako je uredila jedan od sada najtoplijih kutaka u svom domu – onaj Izabelin.
Nedavno si postala mama i to djevojčice Izabele. Kako ti protiču prvi dani i tjedni roditeljstva?
Joj, divno mi je! Uživam u svakom trenutku s njom. Dani i tjedni mi prolaze prebrzo, ne znam kako su prošla već skoro tri mjeseca? Obožavam se maziti s njom, to bih mogla raditi stalno i bez prestanka. Dani nam uglavnom prolaze u druženjima s prijateljima i šetnjama; Petar i ja ju spakiramo u medo-outfit (inače apsolutno najslađe dječje odijelo), uzmemo pse Kalija i Flekicu, pa prošetamo do trga Francuske. Jesen je zapravo predivna za šetnju i pokušavamo iskoristiti dane što više možemo. Predivne su ove jesenske boje kojima smo sad okruženi, sve je fotogenično. Uglavnom smo stalno u pokretu, druženju, šetnji i maženju.
Jesu li neprospavane noći, kao u mnogim obiteljima, postale dio vaše svakodnevice i kakva je Izabela beba?
Nisu i jako smo sretni zbog toga – Izabela je stvarno mirna bebica koja voli spavati. Nismo imali niti jednu neprospavanu noć, baš uživamo s njom. Probudi se samo jednom tijekom noći i to se tako tiho javi da se Petar niti ne probudi. Nas dvije se malo pomazimo i ona nastavi spavati. Čak nam zaspe dok ju kupamo, pravo morsko dijete.
Koji ti je najljepši dio dana i za koje trenutke s Izabelom bi voljela da potraju zauvijek?
Najljepši dio dana nam je jutro; najslađa mi je kad se proteže nakon spavanja. Za to vrijeme napravi sto različitih izraza lica, koji su sve redom jedan slađi od drugog i uz to se smije na glas. Nema ništa ljepše od toga, pa pokušavam jutra rastegnuti da što dulje traju. Nakon što se svi prebacimo u dnevni boravak, pijemo kavu i slušamo Ettu James. Izabela za to vrijeme leži u krevetiću i u tišini promatra igračke oko sebe, ili ju zabavljamo u ljuljalici. Psi nam se, naravno, pridruže i uglavnom se izbore za neko mjesto najbliže njoj. Da mogu neki trenutak sačuvati zauvijek, to bi bio taj kada se lagano budi iz sna i proteže – onda se obično nježno stisne uz mene. Neopisiv osjećaj, svako jutro ga jedva dočekam.
Kako je za tebe prošla trudnoća? Jesi li imala nekih posebnih želja kojima je trebalo udovoljiti?
Bila sam opsjednuta sladoledom! Bilo mi je stravično vruće pred kraj i baš sam se nekako napikirala na njega, to mi je bio svakodnevni spas. Trudnoća mi je inače prošla stvarno super; išla sam na ples do trećeg mjeseca i na kickboxing do petog mjeseca trudnoće. Bila sam jako aktivna cijelo vrijeme i neprekidno radila. Dobro sam se osjećala, osim što sam prva tri mjeseca skoro cijela prespavala. Tlak mi je i inače nizak, a u trudnoći mi se od toga stalno spavalo u prvom tromjesečju, što je rezultiralo time da sam mogla zaspati bilo kad i bilo gdje. Na kraju trudnoće je pak postalo jako teško spavati, osjetila sam svaku kilu koju sam dobila i bila sam sama sebi teška za nositi. Općenito sam cijelu trudnoću mjerila odlascima na preglede, nisam mogla dočekati da ju malo vidimo. Već je tada bila spavalica – uvijek na istoj strani i u istom položaju, baš je bila slatkica. Poroda sam se neopisivo bojala, a na kraju nas je malena iznenadila na moru i došla je na svijet u mom rodnom gradu – Puli. Sve je prošlo nevjerojatno dobro, Petar je bio sa mnom i zajedno smo doživjeli taj predivan trenutak.
Sigurno si čula mnoge savjete drugih mama. Jesu li ti pomogli ili se zasad vodiš instinktom?
Čuješ svašta, svi imaju nešto za reći. To je normalno, kao i sa svakom temom koje se dotaknemo. Ali svaka beba je drugačija i svi roditelji su drugačiji, pa uglavnom selektiram ono što mislim da se može kod nas primjeniti. Petar i ja smo jako mirni oko svega, sve nedoumice koje imamo uglavnom riješimo sami ili zovemo doktoricu za savjet. Vodimo se teorijom da Izabela osjeti sve što mi osjećamo, pa se trudimo biti jako pozitivni i neopterećeni oko svega.
Kakav je bio tvoj odjevni stil u trudnoći? Imaš li neki brend u čijim si komadima uživala, a preporučila bi ga i drugim mamama?
Odjeća za trudnice je grozna, zaista! Sve sami šatori, kao da postoji neka zavjera da trudnicu treba prekriti ogromnim krpama i to je to. Trudnicama najviše treba da se dobro osjećaju, pored svih hormona i kila koje dobijemo – bilo bi lijepo da si možemo kupiti nešto što nam dobro stoji u tom periodu. Trudnički trbuh treba ponosno pokazati i uživati u njemu, a ne skrivati ga iza nekih opuštenih pokrivala koja glume udobnu odjeću. Tražila sam svašta i na kraju sam samo kupila dva para trudničkih hlača, ostalo sam kombinirala odjeću koju inače nosim. Spasile su me široke i duge majice, a pred kraj sam uložila u još nekoliko haljina koje su rezane iznad trbuha i to mi je bilo glavno što sam nosila zadnjih mjesec dana. Mi smo pred kraj bili u ljetnoj sezoni, to je sigurno lakše za kombinirati od zimske odjeće za trudnice.
Uvjereni smo da Izabela već ima svoj kutak u vašem domu. Kako si ga uredila?
Ima ih par! U svakoj sobi ima svoj kutak, nekako je prirodno došlo da su se njezine stvari vrlo brzo provukle po cijelom stanu. Najveći dio je u spavaćoj sobi, tamo je krevetić i ormarić za presvlačenje, sva robica i igračke. Njezin kutak je vizualno uklopljen u ostatak stana, izgleda kao da je tamo oduvijek. Glavne komade kao i uvijek biram u neutralnim tonovima, a detalje u šarenim bojama. Najdraža mi je velika karta svijeta koju imamo u sobi, ogromna DeeDee roza podna lampa i mobil koji se vrti iznad njenog krevetića.
Koji baby brendovi su te osvojili svojim proizvodima?
Nisam se još napikirala niti na jedan. Uglavnom sam i dalje u namještaju, što ne mora nužno biti baby brend. Od ostalog sam zapravo najviše orijentirana na dječju robicu, to je preslatko. Mogla bih joj svaki dan pronaći još jednu slatku stvar za nositi, ali se suzdržavam. Nisam mislila da će me to tako uhvatiti, ali imam neku tihu patnju u tome da nas slično obučem. Jedva čekam da joj naraste kosica pa da imamo iste frizure!
Tvoj studio Love, Ana i dalje marljivo radi, a neki dan si predstavila i nove boje svog Bucket Baga. Čini se kako već u prvim danima odlično balansiraš između majčinstva i karijere?
Da, samu sebe sam zapravo iznenadila s tim – ali to je prvenstveno zbog toga što je Izabela stvarno jaaako mirna bebica. Kad je budna, uglavnom leži blizu mene u ljuljalici ili igraonici i zabavlja se sa šarenim stvarima. Samo ju čujem kako se smije i proizvodi neke smiješne zvukove. Studio stvarno marljivo radi, imam marljivu kolegicu koja odrađuje velik dio posla i imamo puno aktualnih projekata, što me stvarno neopisivo veseli. Motivirana sam, imam energije više nego ikad i puno bolje iskoristim slobodne trenutke. Bucket Bag je nedavno dobio nove boje, ali uskoro će izaći i nekoliko novih proizvoda – jedan od njih se provukao i kod nas u stan (pa se vidi i na fotkama). Osim novih proizvoda, radim na par velikih projekata pa je sada stvarno navala kreativnosti u studiju. Uživamo!
Kakva bi mama svojoj kćeri voljela postati i ostati?
Voljela bih da znam dobro izbalansirati ulogu roditelja i prijatelja, to mi je jedina želja. Želim da zna da uvijek može računati na mene i da sam bezuvjetno uz nju, ali i da joj uspijem prenijeti sve životne vrijednosti koje će joj pomoći u tome da jednog dana postane sretna, jaka i sposobna žena.
Foto: Sanja Jagatić
