“Pop to Popism” je peta izložba u vrlo popularnoj seriji Sydney Inernational Art Series, koja se svake godine održava u Umjetničkoj galeriji Novog Južnog Walesa u Sydneyu.
S obzirom na činjenicu da je Sydney prepun posjetitelja u ljetnim mjesecima, logika nalaže da muzej svoju najjaču godišnju izložbu prikaže od studenog do ožujka. Prijašnjih godina u sklopu manifestacije Sydney International Art Series prikazivali su se radovi velikog Pabla Picassa, Francisa Bacona i drugih svima znanih imena svjetske likovne umjetnosti. Ovo je moja treća uzastopna izložba, svakako mogu reći i najimpresivnija.
Ovo je najznačajnija retrospektiva pop umjetnosti ikad izložena u Australiji. Kustosi muzeja kažu kako su njome željeli naglasiti koliko je važna uloga popa u razvoju moderne umjetnosti. Stoga se izložba vremenski proteže od pedesetih godina prošloga stoljeća i preteča pop umjetnosti, preko ranih šezdesetih, kada je pop probio granice između takozvane visoke umjetnosti i popularne kulture, pa sve do osamdesetih. Tako posjetitelji u Australiji, prvi put u povijesti, imaju priliku vidjeti djela australskih umjetnika prikazana zajedno s onima njihovih, u ostatku svijeta svakako popularnijih, stranih kolega. Izložba je podijeljena u sedam dijelova koji su grubo zemljopisno i kronološki organizirani.
Razlog tome je, kažu iz galerije, što su organizatori željeli posjetiteljima prikazati razvoj popa u pojedinim djelovima svijeta, kao i njihove glavne protagoniste. Na samom početku može se vidjeti kako je pokret začet, i što je do njega dovelo. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, umjetnici su počeli koristiti objekte nađene u svakodnevnom životu, popularne fotografije iz časopisa i ostale sitnice koje su ih okruživale. Tako se u ovome dijelu mogu vidjeti radovi začetnika pokreta u Velikoj Britaniji, kao što su Eduardo Paolozzi i Richard Hamilton.
Također su izložena djela preteča popa i kasnije njegovih važnih predstavnika iz Sjedinjenih Američkih Država, Roberta Rauschenberga i Jaspera Johnsa. Drugi dio izložbe uže se fokusira se na britanske umjetnike, osim već spomenutih Paolozzija i Hamiltona, zanimljiva su djela Dereka Boshiera i Davida Hockneya. U trećem dijelu izloženi su radovi najpoznatijih predstavnika pokreta, kao što su Andy Warhol i Roy Lichtenstein. Nakon toga prikazani su europski umjetnici, poput Sigmara Polkea, Gerharda Richtera. Njih slijede Australci. Mike Brown, Richard Larter i Martin Sharp su možda našim čitateljima manje poznati, međutim u Australiji su među najznačanijim umjetnicima toga doba.
Pop se u Australiji razvio na sličan način kao i u ostatku razvijenog svijeta, kao reakcija na popularnu kulturu. Australija je nakon Drugog svjetskog rata doživljavala procvat i ekonomski razvoj. Mnogi, kako ih mi volimo nazivati “main stream”, proizvodi postali su dostupni na australskom tržištu. Svjetski poznati umjetnici poput Beatlesa, su prvi put svirali pred australskom publikom.
Osim toga, umjetnici su počeli reagirati protiv apstraktnog ekspresionizma koji je tih godina dominirao scenom u Sydneyu, kao i na figurativnu umjetnost koja se forsirala u Melbourneu. Puno ih je kritiziralo konzervativno društvo, koje se, istina, uz ekonomski razvoj, počelo liberalizirati, međutim rasizam i netolerancija prema Aboridžinima su dugo bili i službeni stavovi vlade. Mike Brown i Martin Sharp su bili osuđeni na zatvorsku kaznu zbog crteža golotinje i satiričkih prikaza pobačaja, koji je također bio ilegalan.
Šesti dio izložbe se iz Australije prebacuje ponajviše na Sjedinjene Države. Bavi se popom nakon 1968. godine kada je početni optimizam i fokus na konzumerizam i medije, zamijenio gorak okus rata u Vijetnamu i rasizam. U ovome dijelu dominiraju djela Marthe Rosler, Jamesa Rosenquista i Bretta Whiteleya. Zadnji dio izložbe orijentiran je na nova lica i povratak umjetnosti konzumerizmu i popularnoj kulturi, kao i na referiranje na takozvanu “uličnu kulturu” i glazbene pokrete, poput punka.
Cindy Sherman, Jean-Michel Basquiat samo su neki od mladih umjetnika na koje je snažan utjecaj imao veliki Warhol. Osim spomenutog dvojca, u zadnjem dijelu izložbe prikazana su djela Keitha Haringa, Jeffa Koonsa, Richarda Princea i mnogih drugih. Pri samom kraju izložbe i posjetitetljima koji su možda manje upućeni u ostavštinu popa, postane jasno koliko je bio snažan i utjecajan pravac u likovnoj umjetnosti i kolike je moderne umjetnike uvelike inspirirao.
Andew Frost, novinar The Guardiana, rekao je zanimljivu rečenicu: “Po prvi put fraza ‘ne propustite’, zaista znači da ovo događanje ne smijete propustiti.” Naravno, ako Vas put nanese u Sydney. Osjećaj zadovoljstva koji me ispunio nakon pogledanih dvjestotinjak impozantnih djela postavljenih na jednome mjestu, nalaže mi da se u potpunosti složim s njim. Zadovoljstvu je dakako pridonijela i činjenica da sam kupila dvoznamenkasti broj knjiga, bilježnica, naljepnica, čak i poster Warholovog Elvisa. Očito, ja sam nepobitan dokaz utjecaja konzumerizma na generalnu populaciju.
