Međunarodni dan žena počeo se obilježavati nakon pedesetogodišnja borbe i ukazivanja na loše radne uvjete, niske plaće i općenito gori tretman žena na tržištu rada.
Potreba za obilježavanjem takvog dana nastala je zbog naglog ekonomskog rasta. Žene su pretežno bile zaposlene u tekstilnoj industriji, gdje su uvjeti rada bili izuzetno loši. Nezadovoljstvo je raslo i 8. ožujka 1857. godine radnice su prvi put javno demonstrirale protiv takvog rada. Prosvjed je rastjerala policija, no par mjeseci kasnije osnovale su svoj sindikat kojim su se borile za svoja prava. Taj čin protesta pokrenuo je val izražavanja nezadovoljstava i ukazivanja na neravnopravne uvjete rada.
Protesti su se nastavili, uvijek 8. ožujka, a najpoznatiji je bio onaj u New Yorku 1908. godine kada je čak 15 000 žena marširalo ulicama tražeći bolje radne uvjete i pravo glasa. Dvije godine nakon, Clara Zetkin je predložila i na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji održanoj u Kopenhagenu, proglašen je 8. ožujka kao “Međunarodni dan žena”.
Nakon konferencije sve veći broj država počeo je obilježavati Međunarodni dan žena. Među prvima bile su Austrija, Danska, Njemačka i Švicarska. Tijekom Prvog svjetskog rata žene su 8. ožujka održavale demonstracije za mir. No, nisu svi isto gledali na Međunarodni dan žena. U komunističkim državama taj je praznik počeo zamjenjivati Majčin dan i Valentinovo, dane na koji su u zapadnim zemljama isto posvećeni i ženama, tako da je praznik postao na neki način i parodija.
Nakon 1930-ih se Međunarodni dan žena prestao obilježavati zbog indicirane povezanosti s komunizmom. Rehabilitirale su ga feministkinje 60-ih godina prošlog stoljeća te se tijekom 70-ih godina, pogotovo s pojavom feminističkih pravaca radikalnog i socijalističkog feminizma, ustalio kao legitiman praznik. Istaknuta feministkinja Betty Friedman, prva predsjednica američke “National Organization for Women” (NOW) žestoko se borila za jednaka prava zapošljavanja žena i muškaraca.
Krajem sedamdesetih feministički je pokret skrenuo pažnju na pitanja svakodnevne jednakosti muškaraca i žena, među kojima se ističu jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena. Važna stavka toga su bila i jednaka radna prava. Godina 1975. proglašena je “Međunarodna godina žene” te je međunarodna organizacija UN počela službeno obilježavati taj datum kao praznik Međunarodni dan žena.
U današnje doba Međunarodni dan žena slavi se po cijelome svijetu, no na žalost postoji još mnogo država, mjesta i vrsta društva gdje su radnice, žene, građanke drugog reda te je potreba za isticanjem praznika i svega što on predstavlja još uvijek jako velika.
U zadnje vrijeme svjedočimo odjecima feminističkih poruka u pop kulturi: glazbi, filmovima, književnosti i likovnim umjetnostima. Iznimno su upečatljive poruke koje prenose svjetke glazbene i filmske zvijezde. Čini se da neki novi val osvještenih mladih žena (i muškaraca) tek dolazi.
