Restoran Pantarul pojavio se na dubrovačkoj gastro sceni u svibnju prošle godine i ubrzo osvojio srca posjetitelja, a kako i ne bi kad je misao vodilja pri pokretanju restorana bila da se svi gosti osjećaju kod kuće.

Smješten na Lapadu, izvan stroge turističke zone, privlači svojom domaćom, a opet urbanom atmosferom, uređenjem interijera za koji je zaslužna Marita Bonačić, kao i jelovnikom koji se mijenja sezonski te vinskom kartom sommeliera Klaudija Jurčića. U Pantarulu surađuju s lokalnim proizvođačima i ribarima tako da znate da je tu sve domaće, a osim ‘konkretnih’ jela na meniju su i tapasi čija se ponuda mijenja ovisno o izboru na tržnici, u pravilu svakih 10-tak dana.

Pantarul čine Ana-Marija Bujić, mnogima poznata autorica bloga ‘Da mi je nešto slatko’, njen dečko Milan Vasić i zajednički poslovni partner te prijatelj Đuro Šiljug, kao i chef Damir Šarić. Zajednički su osmislili viziju restorana u kojem svatko igra svoju ulogu ujedinjenu s vizijom domaćeg, pristupačnog i nepretencioznog.

Tim je u svojoj početnoj misiji uspio – stvorili su mjesto s ugodnom atmosferom gdje se opušteno uživa u finim zalogajima, a na naša pitanja o Pantarulu danas i Pantarulu u budućnosti odgovorila je Ana-Marija.

1. Kako je tekao stvaralački proces od bloga do restorana? Je li to bio planiran i logičan korak ili neočekivan impuls?

Budući da nas je u ovom projektu troje, rekla bih da je za svakoga od nas taj proces bio vrlo različit. Milan i Đuro imaju ogromno iskustvo u ugostiteljstvu koje su prikupili radeći u vrhunskim restoranima i u Đurovom slučaju na putničkim cruiserima tako da su kad su naučili sve tajne zanata, bili spremni za taj logičan nastavak dugogodišnje karijere. Kod mene je to pak bilo prilično iznenađenje. Bez obzira na svu ljubav prema kuhanju i blog, teško bih se u takav pothvat uputila sama. Mislim da je kombinacija njihovog iskustva i mog nešto drukčijeg pogleda na taj posao zapravo ono što nas izdvaja.

Prije otvaranja restorana Milan i ja smo dugo bili u vezi na daljinu, on je živio u Dubrovniku (koji je i moj rodni grad), a ja u Zagrebu gdje sam nakon studija engleskog i francuskog ostala raditi. Naši su se razgovori uvijek vrtjeli oko hrane, restorana i ugostiteljstva pa smo odlučili sve te naše želje koje su se s vremenom iskristalizirale pretočiti u stvarnost. Đuro nam se pridružio kao vrlo važna karika u lancu kako bi nam svima život bio jednostavniji i kako bismo lakše podijelili posao.

2. Pri samom ste vrhu TripAdvisorovog popisa najboljih u Dubrovniku, a znamo da taj popis kreira mišljenje posjetitelja. Kakav je to osjećaj? Stvaraju li visoka očekivanja gostiju dodatan pritisak da sve bude savršeno?

TripAdvisor nam često donosi puno veselja – ogromna je satisfakcija pročitati komentare zadovoljnih gostiju (i onda se pritom sjetiti: ‘A, da… To su oni Finci sa stola br. 8!’) koji su osjetili potrebu svoje ugodno iskustvo podijeliti s drugima. A što se pritiska tiče, ne mogu reći da nam je pritisak zbog TripAdvisora porastao. Od samog smo si početka sami zadali visoke kriterije kojih se držimo kako zbog gostiju, tako i zbog sebe. Tako uvijek znamo da dajemo sve od sebe i da su namirnice pomno birane i pripremljene s ljubavlju i pažnjom i poslužene uz osmijeh.

3. Budući da si ti ušla u gastro svijet kao kreativna food blogerica, a imate i glavnog chefa, tko smišlja nova jela u Pantarulu? Koliko treba da jelo od ideje stigne na menu?

Ogromnu zaslugu za kreativu u našem restoranu nosi upravo chef Damir Šarić. Naša se karta mijenja u skladu s godišnjim dobima i prije svake promjene proces teče otprilike ovako: Đuro, Milan i ja odlučimo koja jela želimo zadržati, a koja promijeniti (uvijek mijenjamo otprilike 60% karte) i onda određeni period ostavimo svima, a naročito chefu na razmišljanje. Poslije toga ide sastanak na kojem Damir vodi glavnu riječ, a i mi dajemo ideje jer znamo u kojem smjeru želimo da naš restoran ide. Nakon toga, najbolji dio: degustacija – naša verzija kolegija (smijeh). Uglavnom smo dotad već donijeli glavne odluke, ali uvijek ima mjesta za sitne preinake pa je to još jedna prilika da se iznesu mišljenja i eventualno naprave neke promjene. Kao što vidite, proces ide u više faza, odluke donosimo glasom većine, a često pustimo našem Damiru da nas iznenadi svojim sjajnim idejama.

4. Pantarul je otvoren prije otprilike godinu dana. Jeste li postigli stvari koje ste zamislili u početku, što se tiče atmosfere, posjećenosti i slično?

Jesmo i to je velika motivacija za dalje. Želja nam je bila ponuditi vrhunsku hranu po korektnim cijenama i postići to da imamo stalnu domaću publiku. Gledajući kako nam se iz tjedna u tjedan, ljeti i zimi, vraćaju vjerni gosti, mahom iz Dubrovnika, možemo samo biti sretni i truditi se da i dalje dajemo sve od sebe i održavamo kvalitetu kako bismo zadržali njihovo povjerenje.

Veliki nam je izazov bio privući Dubrovčane jer je riječ o publici koja zna što je dobra hrana. Trudili smo se ponuditi nešto i u uspavanim zimskim mjesecima kako bi Grad malo živnuo. Moto nam je ‘kao doma’/’feels like home’ i stvarno želimo da se baš svi naši gosti, bili oni iz Dubrovnika ili s drugog kraja svijeta, osjećaju ugodno i opušteno, a da pritom uživaju u kreativnim i pomno pripremljenim jelima uz čašu sjajnog vina.

5. Kakvi su planovi za budućnost?

Glavni je plan održati kvalitetu, uvijek nuditi nešto novo i raditi na tome da se krug vjernih gostiju koji se uvijek iznova vraćaju širi. Sad smo upravo prešli na novi ljetni meni, na jesen ćemo dodati neke poslastice za hladnije dane, a vjerojatno će biti i tematskih večera u suradnji s vinarima. Ima i nešto dugoročnijih planova, ali o tom potom – neka malo misterije. (smijeh)

Foto: Katija Živković, Ana-Marija Bujić
Pantarul, Kralja Tomislava 1, Dubrovnik

Komentari