Zadnjih par godina stalno slušamo i čitamo o prokrastinaciji, toj zlokobnoj pojavi i pojmu. No, što ova dugačka riječ zapravo znači? Iako nekima zvuči kao teška bolest ili ekonomski pojam, zapravo se radi o skoro pa svakodnevnoj pojavi – odugovlačenju i odlaganju izvršavanja obaveza za kasnije ili do zadnjeg trena.
Psiholozi često spominju prokrastinaciju kao način nošenja s tjeskobom koje izvršavanje obaveza uzrokuje kod nekih ljudi. Ona može dovesti do ozbiljnih stresnih stanja, stalno budi osjećaj krivnje i neugode, no u manjoj, određenoj mjeri je uobičajena i normalna. Ona postaje problem kada ugrožava normalno svakodnevno funkcioniranje, što privatno ili na poslu.
Zanimljivo je da je pojava, inače uobičajena od kad je čovjeka i njegovih obaveza, postala toliko specifična za tzv. Millenial generaciju i to do te mjere da je postala kulturalni sindrom. Dostupnost tolike količine informacija, njihovo konstantno kolanje okolinom i često bombardiranje te apsolutni boravak na društvenim mrežama učinili su jednostavno i direktno izvršavanje zadataka ponekad (i ponekima) skoro pa nemogućim.
Jeste li se ikada ulovili da vam vrijeme doslovno curi gledajući youtube videe o kućnim ljubimcima, a posao stoji sa strane i čeka… Da ste odlučili očistiti cijeli stan, temeljito, iako vas na stolu čeka otvoreni laptop i seminar na pola napisan… Sve su to uobičajene stvari koja ako postanu svakodnevne i u velikoj mjeri učestale mogu stvoriti ozbiljan problem.
No, kao da je cijela jedna generacija postala ok s time. Prokrastinacija je postala dio života i objeručke ju prihvaćamo, zezamo se s njom, na svoj račun, dijelimo smiješne gifove i sličice na drušvenim medijima o njoj, dok baš to i radimo. Prokrastiniramo. Zapravo je to samo službeni način za jednu manje popularnu riječ, ali možda efektniju – dangubljenje.
Izaći iz okrutnog, no udobnog, začaranog kruga prokrastinacije (dangubljenja) nije lako, ali je izvedivo. Ne morate isključiti svoj mobitel ili nestati s Facebooka, samo ga nemojte imati uvijek upaljenog pored sebe – i neće toliko odvraćati pažnju. Dovoljno je da kada dođete na posao ili kući da ga odložite na stol licem prema dole. I po mogućnosti odete u drugu sobu. Što god radili, neće vas ometati, osim ako vas netko ne nazove. Uz silno dopisivanje tj. texting ovih posljednjih godina, izgleda da je poziv skoro pa zadnja opcija i to ako se ne javite na 5 do 7 poruka i ako je osoba koja vam šalje te poruke silno zabrinuta je li vam se nešto dogodilo. Tako da – ne brinite, povremeni poziv vas neće toliko omesti od izvršavanja svoje obaveze.
Sljedeći korak je da, dok radite, ne otvarate društvene mreže, ili da se probate kontrolirati da barem ne otvorite i pogledate sve silne slatke (no skoro pa uvijek i posve beznačajne) filmiće s npr. mačkama u smiješnim situacijama. Odmah ćete uštedjeti barem dva sata svog dnevnog vremena. Garantirano.
Nemojte pribjegavati izvršavanju nekih drugih, naizgled bitnih obaveza kako biste posve odgađali onu neugodnu. Da, čisti dom će vam usaditi osjećaj da ste nešto dobro učinili, no nenapisani seminar je i dalje na stolu, vrijeme prolazi, a vi se od muke krenete preznojavati.
Prisilite se, doslovno, stusnite zube, zatvorite oči i krenite, ulovite se u koštac sa svime onima što vam je najmrskije! Nema vam druge. Vjerujemo, to je ono što najviše i najčešće odlažete. Osjećaj izvršenja obaveze, ma koliko teška, naporma ili mrska vam bila, bit će nemjerljiv. I napokon možete pogledati onaj smiješan video koji vam je prijateljica poslala ili posložiti garderobu u ormaru po sezoni. I to bez imalo grižnje savjesti.
Foto: Sex And The City, Screenshot, Getty Images
