Djeca su kao male spužve. Upijaju sve što im kažete, sve što čuju i vide. I te radnje ispoljavaju u igri s vršnjacima, tijekom boravka u školi ili vrtiću. Obratite pažnju na vlastito dijete u igri, možda ćete čuti svoje riječi tijekom igranja uloga. Ili će vam dijete odgovoriti na neko vaše pitanje tonom glasa koji vi često upotrebljavate, ili nekom frazom koje je zapravo vaša.
I onda ćete malo zastati i zamisliti se. Da li to moje dijete mene kopira? Da li zaista imam takav način govora? Znam li biti tako sarkastična ili neugodna? Ili pak duhovita i simpatična? Sve vrijednosti koje pokušavate usaditi vašem djetetu, sve što ga učite i što mu govorite nema smisla ako se vi kao roditelj ponašate suprotno.
Roditelji su djetetov najveći uzor. Roditelji su djetetovi superheroji. Djeca žele biti kao njihovi roditelji. Stoga ako uporno govorite vašem školarcu kako treba pospremiti sobu dok je u isto vrijeme vaš radni stol pretrpan papirima, ta naredba neće doprijeti do njega. Svojim primjerom treba pokazati kako voditi računa o čistoći kući, higijeni, odnošenju prema ljudima, rječniku i sl. I budite pri tom iskreni. Pokažite djetetu što vas ljuti a što veseli.
U čemu uživate a koje vam radnje nisu baš najmilije. Djeca će to znati cijeniti a i vi ćete se osjećati slobodnije i prirodnije. I uzmite u obzir da osim vas, na djecu utječu i drugi uzori poput njegovih trenera, učitelja ili nekih javnih osoba. No na koncu, opet ste tu vi kao roditelj s kojim će dijete iskomunicirati svoje divljenje prema nekoj drugoj osobi. Ključna riječ je, komunikacija.
Foto: Shutterstock/ thewildkidsapparel
