Lauba – Kuća za ljude i umjetnost predstavlja najnoviji projekt iz ciklusa ‘Hrvatska umjetnost danas’. Format koji je postao zaštitni znak Kuće Laube po prvi put predstavlja jedan performans. ‘No root, no fruit’ naziv je zajedničkog perfomansa dvije poznate umjetnice – jedne pjevačice i jedne likovne umjetnice. Upravo činjenica da se bave dvama različitim medijima nije bila njihova razlika, već je postala veza jer je objema bilo postavljeno isto pitanje. Jedna samo pjeva, a druga samo crta – zar ne?

‘Ljudi su skloni predrasudama i definiranju drugih oko sebe. Skloni su odlučivati u tuđe ime, iznositi mišljenje o stvarima za koje ih nitko nije niti pitao. Predrasude bole. I iako te rečenice i poglede pokušavamo ignorirati, riječi se zavuku negdje duboko u nas, slabimo jedni druge potpuno nepotrebno ostajući tako na razini pojedinca, ne shvaćajući da u zajednici ipak jesmo jači.

Generacije i generacije žena prije nas proživjele su čitave živote skupljajući iskustva i rasteći do novih razina i baš zato, kad se te bolne riječi pokušaju uvući u našu unutrašnjost, treba znati kako ih blokirati. Svojim životom želim odati počast svim generacijama žena prije mene. Želim odati počast svojim bakama koje su bile snažne žene, odajem počast svojoj majci koja je još uvijek snažna žena. Između ostalog, jer mi svakodnevno daje primjer kakva trebam biti, koliko snage i iskrenosti može postojati u jednom biću i koliko nam to snage zauzvrat daje.’ – OKO

Ovisnost jedne o drugoj jasno je prikazana Severininom glasnovnom, tj. zvučnom interakcijom  s projiciranim cvjetnim motivima. Cvjetovi simbolički predstavljaju njezine bake (ruža i kamilica). Njihov rast i razvoj ovisi zvuku koji ona na pozornici ispušta. Da je Severina bila bez riječi, bez zvuka, cijeli prostor bio bi u mraku, bez svjetla te niti cvjetova ne bi bilo.

Foto: Damir Žižić, John Pavlish

Komentari