Novi Sad je idealan za bijeg iz stvarnosti i u isto vrijeme toliko velik i toliko mali da je vikend dovoljan za doživjeti čari grada. Novi Sad posjetila sam u različitim životnim fazama. Prvi posjet bio je u rujnu 2009. dok sam još bila studentica. Kao fan ex yu muzike, filmova i kulture iz tog vremena, to putovanje bilo je posvećeno tome. Tada sam željela biti na premjeri Balaševićevog filma pa sam i u to doba išla kako bi pogledala film.
Prvi boravak u Novom Sadu zamišljala sam kao odmor i statičko razgledavanje s aparatom oko vrata, onako više “penzionerski”, no tulumarenja do jutra još pamtim. Drugi odlazak bio je 2011. kada smo dečko i ja otišli na vikend, te zadnji put kad sam prije mjesec dana otišla s društvom, također na vikend. Uopće ne znam što bih prvo izdvojila. Svaki put sam odsjela u hostelu u centru grada, koji bi se prije mogao zvati malim obiteljskim hotelom s obzirom na razinu usluge, izgled sobe, zatvoreni parking i cijelu kuću. Cijene su jako povoljne, kod nas u Dalmaciji za te novce ne bi šupu dobili. Toplina i gostoprimstvo domaćina me ostavilo bez teksta.
Sada sam tamo već kao “doma”. Često sam znala čuti priču kako je u Novom Sadu zabavno i kako grad živi samo u vrijeme Exita. Na to sam se onda i pripremila, no doživjela sam nešto skroz drukčije. Noćni život zbiva se u ulici Laze Telačkog. Tamo se nalaze velika većina restorana, kafića i klubova. U toj ulici zaista ima za svakog po nešto. Mjesta na kojima sam izlazila, bili su klubovi gdje sam upoznala dosta stranaca, no kultura i pažnja na činjenicu da sam iz Hrvatske kod domaćih me zaista oduševila. Osim klubova u toj ulici nalaze se i neki od najboljih restorana. U moja tri posjeta svaki put sam nešto drugo doživjela od te slavne ulice Laze Telačkog. S prvog putovanja pamtim tulumarenja, dok sa predzadnjeg i zadnjeg pamtim gastronomsku ponudu. Tu bi svakako izdvojila restorana u kojom sam jela autohtona jela vojvođanske kuhinje. Lazin salaš, restoran domaće kuhinje gdje je gotovo nemoguće dobiti stol za večeru bez prethodne rezervacije. Tamo smo osim večere, znali i jako dobro doručkovati.
Ono što svakako treba posjetili u Novom Sadu je Petrovaradin. Tvrđava koju nazivaju i Gibraltar na Dunavu, mjesto gdje se održava popularni festival Exit, osim što pruža prekrasan pogleda na Dunav i cijeli grad, ima niz simpatičnih suvenirnica, muzej grada te povijesne katakombe. Ono što me uvijek podsjeti na Petrovaradin je restoran Aqua Doria, koje se nalazi ispod same tvrđave. Osim što je na samom Dunavu, tu sam gotovo svaki put sjedila po sat-dva. Uz kavu tu se može i pojesti jako dobre kolače i sve to na ležaljkama s kojih gledate Dunav, most, a iznad vas je tvrđava. Odlični restorani s domaćom hranom su i Lazin Salaš te Astal Šaren.
Moja preporuka je iznajmiti bicikl i to je još nešto čime me Novi Sad impresionirao. U gradu postoji nekoliko stanica gdje je moguće iznajmiti bicikl i također ga vratiti na bilo koju od tih stanica, cijena je prava sitnica, a grad je ravan i kao stvoren za bicikliranje. Moja biciklistička ruta bila kroz centar, pa preko mosta do Petrovaradina i onda uz šetnicu koja cijelo vrijeme prati Dunav ili kako bi domaći rekli uz “kej“ do Štranda, poznate plaže u Novom Sadu.
Tekst: Katija Jelinčić