Vjerojatno u gotovo svakoj radnoj sredini, bila ona velika ili mala, postoji nekolicina onih koji vole posao toliko oduljiti da odaju dojam kako je zapravo posao jedino za što žive i što u životu imaju. Pritom svoje hobije, obiteljske obveze ako ih imaju, sportske aktivnosti i općenito sve svoje vrijeme koje im je trebalo biti slobodno ‘daruju’ kompaniji, nerijetko samo kako bi u očima poslodavca ostavili dobar dojam. Ostavljaju dojam požrtvovnih, radišnih, odanih… sve suprotno od onih koji svoj posao uspijevaju završiti u ugovorom im određenom radnom vremenu.
Posao nikada ne završava
Nerijetko upravo ovi potonji budu na glasu kao oni koji očito imaju nedovoljno posla koji trebaju svakodnevno obaviti. No je li to uistinu tako? Je li uopće vrijeme provedeno na radnom mjestu mjerilo kvalitete učinjenog? O tome smo razgovarali s psihologom Hrvojem Malekovićem koji nam je pojasnio zašto je to tako i zašto, barem u Hrvatskoj, mnogi radnici na to pristaju bez pogovora.
I prof. psihologije, kognitivno-bihevioralna terapeutkinja Ivana Mrgan iz Centar za osobni razvoj Apsiha osvrnula se na ovu temu te nam kazala: ‘Današnje tržište rada i korporativna kultura često njeguju ideju kako možemo napraviti/postići više. Tako se javljaju pojmovi i koncepti poput pozitivnog nezadovoljstva, proaktivne odgovornosti i slično, koji u sve većoj mjeri postaju poželjne vrijednosti i kompetencije u radnom okruženju. One upućuju na zaključak da posao nikad nije gotov, da uvijek možemo dati više pa čak i da se to očekuje kao standard’.
Premda u nekim okolnostima upravo to može biti motivirajuće, jer tako djelatnici počnu uživati u poslovnim uspjesima te žele postizati više, događa se da time dođe do brisanja granica između radne i ostalih životnih uloga, što može rezultirati brisanjem granica između radnog i slobodnog vremena.
Radoholičari i uspjeh
A jesu li tzv. radoholičari samim time što su takvi zapravo uspješniji u poslu? Dolaze li brže do cilja? ‘Pretjerana usmjerenost poslu konstantno gura osobu do ruba njezine emocionalne i kognitivne izdržljivosti te dovodi do stalog propitivanja vještina i sposobnosti te je samo pitanje vremena kada će se narušiti učinkovito nošenje s profesionalnim, ali i ostalim ulogama. Uz to, radna okolina zahtijeva sve više i više ulaganja, raste nezadovoljstvo partnera/obitelji količinom (ne)provedenog zajedničkog vremena i sl. Na kraju je veliko pitanje koliko je stvarna učinkovitost ovakvog načina rada i koliko dugo netko može izdržati tempo bez posljedica.
Profesorica Ivana Mrgan donosi i preporuke kako se uspješnije nositi s takvim izazovima, a sve ih pronađite na Sretna.hr.
