Emocionalno prejedanje nije samo isprazna fraza. Ponekad doista koristimo hranu kako bi se prividno osjećali sretnijima, a to onda vodi u začarani krug debljanja i lošeg osjećaja kojeg opet liječimo hranom.
Intuicija vam govori da nešto morate mijenjati u životu, a vi je neprestano ušutkavate hranom? Dr. Doreen Virtue, autorica knjige ‘Žudnja za hranom’, tvrdi kako je apetit odraz naše tjelesne i emocionalne gladi te da odgovor na pitanje za kojom hranom najviše žudimo može reći puno informacija o nama samima, ali i o dubljim razlozima te žudnje.
“Za određenom hranom žudimo zbog jednog razloga: kako bismo poboljšali raspoloženje ili povisili razinu energije. Nadamo se da ćemo, kad je pojedemo, osjetiti unutarnji mir. Tu hranu u pravilu naučimo povezati s osjećajem koji želimo. Stoga zapravo ne žudimo za hranom, nego za osjećajem.”, govori dr. Doreen koja tvrdi da je za pobjedu nad žudnjama dovoljna snaga volje i karaktera koju svi nosimo u sebi.
UGLJIKOHIDRATI
Miris, okus, struktura i psihoaktivna svojstva kruha, riže i tjestenine izazivaju najviše žudnje među ljudima koji žive pod stresom, u napetosti i u strahu. Naime, kad postanemo napeti, naše tijelo pretpostavi da smo u opasnosti i da nam je potreban ‘analgetik’ (kortizol je hormon koji se proizvodi u mozgu i koji djeluje kao analgetik). U tom slučaju mozak počinje proizvoditi preveliku količinu kortizola kako bi ublažio bol.
Kortizol stimulira proizvodnju druge moždane tvari, neuropeptida Y, koji je glavni čimbenik uključivanja i isključivanja žudnje za ugljikohidratima. Ako jedemo potaknuti tim žudnjama, veća je vjerojatnost da ćemo se udebljati – naime, neuropeptid Y i kortizol i dalje vjeruju da je tijelo u opasnosti pa mu nalažu da sačuva svo masno tkivo. Napetost ne samo da budi žudnju za ugljikohidratima, već i znatno otežava gubljenje masnog tkiva.
RJEŠENJE: Jedite male obroke ugljikohidrata – to će smanjiti žudnju za istima u idućem obroku. Jedan od razloga potrebe za ugljikohidratima je niska razina serotonina – redovito vježbanje (30 minuta aerobne aktivnosti šest puta tjedno) najbolji je način povećavanja razine serotonina i ublažavanja žudnje za ugljikohidratima.
Žudnju za takvom hranom smanjit će i vitamin B6 – 100 miligrama dnevno optimalna je doza. Naravno, sve to nema smisla ako se nećete potruditi smanjiti razinu stresa. To nije jednostavno, jer nerijetko ne možemo na to sami utjecati, ali pokušajte ono što je u vašoj moći. Primjerice, odredite si prioritete i riješite se besmislenih aktivnosti, promijenite pristup poslu (eliminirajte stvari koje vam bespotrebno troše vrijeme) i, naravno, tražite pomoć od drugih.
KAVA
Ljudi koji piju previše kave bez iznimke pokušavaju okrijepiti ‘umornog konja’, odnosno sebe. Preopterećeni su neželjenim odgovornostima pa razinu energije pokušavaju prilagoditi pretrpanom rasporedu, tj. umjetno probuditi entuzijazam. Oni intuitivno znaju što žele od života, ali im strahovi i manjak samopouzdanja ne dozvoljavaju da idu pravim putem.
RJEŠENJE: Vjerujte svojoj intuiciji!
ČOKOLADA
Postoji pet mogućih razloga zašto nam toliko treba čokolada. Ljubav i emocionalne veze ženama su vrlo važni, a čokolada budi osjećaj da smo voljeni, cijenjeni, shvaćeni. Žudnju za čokoladom potiču i hormonske promjene u sklopu menstruacijskog ciklusa. U slučaju depresije žene traže pomoć češće nego muškarci, a čokolada je odličan (iako samo privremen) antidepresiv.
Žene koje previše rade, koje pokušavaju biti superžene nerijetko čokoladom podižu razinu energije. Dani ispunjeni stresom, nezadovoljenom žudnjom za ljubavlju, manjak tjelesne aktivnosti, nezdrava prehrana iscrpljuju naš serotonin i energiju. Pribjegavamo čokoladi jer se želimo osjećati bolje.
RJEŠENJE: Žudnju za čokoladom moguće je privremeno prigušiti napicima koji sadrže ista stimulacijska svojstva kao i čokolada, a to su đumbirovo pivo, sojino mlijeko, dijetni gazirani sok, kava (kaže se da čak i sam miris kave može ublažiti žudnju za čokoladom)… Nadalje, izravno se suočite s temeljnim emocionalnim problemima, jer ako ublažite izvor svojih neugodnih emocija, i žudnja za slatkim bit će manja.
Istraživanja su pokazala kako su određeni tipovi ljudi skloniji emocionalnom prejedanju od drugih, a među njima su pretili ljudi i oni koji su više usredotočeni na sebe nego na druge. Oni su skloniji jesti zbog stresa ili emocionalne uznemirenosti, osobito ako im je takva hrana na dohvat ruke, Zato se potrudite sakriti slatkiše iz vidokruga. Ako već ne možete bez slatkiša, neka doza bude umjerena – primjerice, kupujte ih u manjim pakiranjima.
SLANE GRICKALICE
Jedete li kad ste pod stresom? Hrskavi zalogaji djeluju poput vreće za boksanje, umiruju nas i rješavaju napetosti, pa stoga ne čudi da mnogi posežu za čipsom, štapićima i drugim grickalicama kako bi smanjili napetost zbog pritiska posla, financija ili obitelji te gnjeva. Postoje dvije teorije koje objašnjavaju zašto u stresnim razdobljima jedemo više. Prva je teorija odvraćanja pozornosti: kad nas muči mnogo toga, pozornost nam je raštrkana pa smo i manje skloni opaziti da nam je želudac pun. Teorija opijata tvrdi pak kako naše tijelo u stanju stresa proizvodi ‘analgetske opijate’ koji potiču prejedanje.
RJEŠENJE: Postoji nekoliko strategija za ublažavanje apetita. Umjesto čipsa, dobra zamjena je grickanje hrskavog povrća uronjenog u neki preljev za salatu. Ako jako žudite za hrskavim pomfritom, vaše žudnje možda nisu vezane uz hrskavost i slani okus koliko uz sadržaj masnoće (ta je žudnja povezana s ispunjavanjem praznine), a tu vam pažnju može odvratiti odlazak u kazalište ili kino te bavljenje fizičkom aktivnšoću. U razrješavanju žudnje najbolje je iscijeliti izvor problema. Što uzrokuje vaš stres i koje (barem male) korake možete poduzeti po tom pitanju? Nadalje, okus soli jače osjećamo ako je na površini hrane nego ako je kuhana kao sastojak pa hranu solite tek kad je kuhana.
Preuzeto sa Sretna.hr.
Foto: Instagram
