Prije nešto više od mjesec dana sam pročitala na književnim portalima da je umro slavni američki književnik, Pat Conroy. Kako su me informirali, bio je on vodeća književna ličnost južnjačke literature kasnog 20. stoljeća. U tom trenutku (oh, sramote) nisam pojma imala tko je čovjek. Sveti Google je ispravio moje nezanje, te sam saznala da je Pat Conroy prije točno 30 godina izdao hvaljeni roman ‘Gospodar plime’, dok je prije 25 godina svjetlo dana je ugledao i istoimeni film sa Barbrom Streisand i Nickom Nolteom u glavnim ulogama. Naravno, odmah sam se sjetila filma, koji me svojedobno bio oduševio. Gospodinu Conroyu valjalo je ispraviti nepravdu, pa sam se svim žarom bacila na roman ‘Gospodar plime’. Eto, još je jednom holivudska zvijer bila dominantnija od književne ljepotice.
Onima koji su gledali film, bit će donekle poznata i radnja romana, čija je okosnica južnjačka obitelj. Tom Wingo, sredovječni srednjoškolski trener ragbija i profesor književnosti na američkom Jugu (da, da, i ta je kombinacija moguća), dolazi u New York, jednog uzavrelog ljeta, na poziv dr. Lowenstein, psihijatrice njegove sestre blizanke, Savannah. Naime, Savannah se ponovno, po ne znamo koji put, pokušala ubiti. Tom ostaje dva mjeseca u New Yorku, pričajući dr. Lowenstein priču svoga i Savannahinog djetinjstva, priču njihove umnogome disfunkcionalne obitelji, kako bi dr. Lowenstein mogla nekako pomoći suicidalnoj pjesnikinji. Međutim, dok Tom u sitno plete priču svoga djetinjstva, nastojeći pomoći obožavanoj sestri, shvaća kako time zapravo pomaže sebi te kako konačno, nakon godina bježanja, napokon u ruke uzima uzde svoga života…
Pat Conroy je na više od 500 gustih stranica majstorski ispisao odu američkom Jugu, spojivši nespojivo: ljepotu južne Karoline, jednog malog gradića i njegovih osebujnih stanovnika, te upravo monstruozno tragičnu priču o odrastanju troje djece u obitelji koja, da je bilo pravde, nikada ne bi izrodila djecu. Otac obitelji, Henry Wingo, despotski je tiranin, koji sustavno maltretira svoju prelijepu ženu Lilu, i svoje troje djece, Toma, Savannah i Lukea. A majka, južnjačka ljepotica, koja je oduvijek i zauvijek mislila da zaslužuje bolje, svoju djecu uvjerava kako se to nasilje, a i brojna druga, zapravo nisu dogodila. Vješto manipulirajući osjećajima svoje djece, ona ih zapravo tako okrutno i temeljito uništava. Dobivši u amanet takve roditelje, troje braće razvija nevjerojatno duboku i iskrenu međusobnu ljubav i zajedništvo, koji im daju snagu…
Kako je često isticao, Conroy je pisao da sam sebi objasni vlastiti život, kombinirao je svoje teško djetinjstvo (njegov otac je fizički i emotivno zlostavljao svoju djecu) i divotu južne Karoline. Ovaj izvanredni autor bio je tako očito zaljubljen u život, pisanje i južnu Karolinu, što je rezultiralo iskrenošću, otvorenošću i beskompromisnošću njegovih predivnih, poetičnih rečenica. Sa stranica ovog sjajnog romana pršte upravo briljantne zgode odrastanja troje braće, pomalo na tragu Hucka Finna, nevjerojatne pustolovine obojene južnjačkim suncem. Međutim, u isto vrijeme, Conroy nas svako toliko do bola šokira i nasiljem, koje je troje djece trpjelo, nastojalo anticipirati i izbjeći. – ‘Nasilje u srcu hvata duboke korijene; ono ne slijedi godišnja doba; ono je uvijek zrelo, uvijek zeleno.’
Barbra Streisand i Nick Nolte
Dakle, gospodinu Conroyu dugujem veliku ispirku, što nisam znala tko je i što je trebalo da umre, a da to saznam. Ali, kako se kaže, nikad nije kasno za ispravljanje pogreške. Jer, ‘Gospodar plime’ je Velika Priča. I to ne samo po broju stranica. To je Velika Priča o beskrajnoj ljubavi, životu, drugim prilikama i oprostu. A takve Velike Priče su rijetke… Kako je sam Conroy isticao: ‘Velika priča mijenja svijet za tebe – mijenja način na koji gledaš na život.’ Ukoliko ste i vi nekim nesretnim spletom okolnosti ‘preskočili’ ovog pisca, možda je baš došlo vrijeme za uranjanje u Veliku Priču, za mijenjanje svijeta oko nas, našeg pogleda na život, a time i nas samih…
Melinda Dillon i Nick Nolte
Foto: The Prince of Tides
